REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1241/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-62/2025-3 od 6. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1145/2023-15 od 16. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-62/2025-3 od 6. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1145/2023-15 od 16. svibnja 2025.
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"a) Je li za donošenje međupresude dovoljno da tuženik ospori osnov i visinu kondemnatornog tužbenog zahtjeva ili je potrebno da se tužbeni zahtjev sastoji od dvije odvojene točke, od koje se jedna odnosi na deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje osnova, a da se druga odnosi na kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim se nalaže isplata?
b) Je li za donošenje međupresude potreban prijedlog parničnih stranaka ili međupresudu može donijeti sudac ukoliko ocijeni da okolnosti slučaja upućuju da bi donošenje međupresude bilo potrebno za pravično rješavanja predmeta?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nezaposlene ročnike pripadnike 118. brigade Hrvatske vojske u razdoblju od 14. srpnja 1992. do 30. prosinca 1992. u iznosu od 6.978,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za isplatu paušalne naknade u iznosu od 3.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama za sve povlastice koje tužitelj, kako tvrdi, nije mogao koristiti zbog propusta nadležnog tijela.
5. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u utuženom razdoblju bio pripadnik ratne postrojbe u VP 2140 Gospić, da je kao pripadnik postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske i da mu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu odgovarajuće novčane naknade u smislu čl. 132. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/1991), međutim s obzirom da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga izvođenjem financijskog vještačenja, a sud nema stručnih znanja potrebnih za utvrđivanje sporne visine, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev za isplatu 6.978,82 EUR jer tužitelj nije dokazao visinu, dok je zahtjev za isplatu paušalne naknade u iznosu od 3.000,00 EUR ocijenjen neosnovanim jer tužitelj nije naveo koje povlastice nije ostvario i na temelju koje pravne osnove ih nije mogao koristiti. Pritom prvostupanjski sud navodi da iz iskaza tužitelja proizlazi da isti nikada nije tražio nikakve povlastice, da mu je Vlada Republike Hrvatske podijelila dionice firmi koje je prodao, pa je utoliko tužitelj ostvario i pravo na povlastice. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu s time da je u odnosu na žalbene navode vezano za međupresudu drugostupanjski sud u obrazloženju u toč. 12. izrazio slijedeće shvaćanje:
"Tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje osnova, slijedom čega sud prvog stupnja, suprotno navodima o žalbi, nema o čemu odlučiti međupresudom.".
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), a imajući na umu obrazloženje drugostupanjske presude, sadržaj postavljenih pitanja, te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, revizijski sud je ocijenio da o naznačenim pitanjima ne ovisi odluka o sporu. To iz razloga jer u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta donošenju međupresude budući je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, slijedom čega nije dokazao visinu zahtjeva za isplatu naknade za nezaposlene ročnike, dok je zahtjev za isplatu paušalne naknade ocijenjen neosnovanim u kojoj situaciji također nije bilo mjesta donošenju međupresude. To iz razloga što u situaciji kada o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva treba donijeti negativnu odluku (kao u konkretnom slučaju), tada daljnjem raspravljanju nema mjesta, pa nema mjesta ni donošenju međupresude već presude kojim se tužbeni zahtjev odbija jer je neosnovan.
7. Slijedom navedenog, iako je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pod toč. 12. obrazloženja nepodudarno shvaćanju ovog suda izraženom primjerice u odlukama Rev-2508/2019-2 od 10. srpnja 2024., Rev-1113/2015-2 od 17. prosinca 2019. i Rev- 1913/2019-2 od 13. lipnja 2023., odgovor na postavljena pitanja u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne bi tužitelja doveo u povoljniju pravnu situaciju.
8. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
