REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-591/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranka Barać - Ručević članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika E-DOCUMENTUM d.o.o. (pravni slijednik SELECTA INTERNATIONAL d.o.o.) Zelenjak 53, Zagreb, OIB: 64959134502, kojeg zastupa punomoćnica Ljerka Šmit-Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d., Osijek, radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7323/2019-2 od 23. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1882/2019 od 12. studenog 2019., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7323/2019-2 od 23. veljače 2021. u toč. II. i dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. III. izreke prvostupanjske presude) i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu (kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke) revizija tužitelja se odbija.

III. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja u toč. I, izreke potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu toč. II. izreke kojom je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-22/18 od 10. siječnja 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 560.609,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama (za razdoblje od studenog 2011. pa do listopada 2017.) i troškovima ovrhe u iznosu od 6.360,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), te u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 3.962,11 kn (dio toč. III. izreke). Toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke tako da je ukinut prethodno citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 201.399,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose (za razdoblje od srpnja 2008. pa do prosinca 2010.), te u dijelu toč. III. izreke tako da je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi daljnje troškove postupka od 18.759,14 kn.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2612/2021-4 od 22. veljače 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave, ovlaštena zahtijevati isplatu naknade koju je bespravni korisnik imao uporabom tuđe stvari u svoju korist s osnova stečenog bez osnove u visini zakupnine koju bi naplatio od korisnika da je isti imao pravni osnov, sve temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači na način da se prihvati žalba tužitelja i preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem naknade za korištenje poslovnog prostora kojeg je tuženik bio u posjedu bez valjane pravne osnove za razdoblje od srpnja 2008. do listopada 2017.

8. Nižestupanjski sudovi su ukinuli platni nalog i odbili tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od činjeničnih utvrđenja prema kojima su parnične stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora 9. rujna 1994. a tužitelj ga je otkazao dopisom od 5. travnja 1995. nakon čega je tuženik nastavio vršiti posjed. Nadalje, utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva pravosuđa koje je postalo pravomoćno 9. listopada 2011. odbijen zahtjev Hrvatskog sindikata pošta i Hrvatskog zahtjeva telekomunikacija za povratom imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).

9. Pobijana presuda temelji se na pravnom shvaćanju da za razdoblje nakon pravomoćnosti rješenja kojim je odbijen zahtjev za povratom imovine (dakle nakon 9. listopada 2011.) tužitelj nije aktivno legitimiran jer su nekretnine koje tuženik drži u posjedu temeljem čl. 77. Zakona o naknadi od pravomoćnosti rješenja o odbijanju povrata imovine postale vlasništvo RH.

10. U odnosu na razdoblje od podnošenja tužbe pa do pravomoćnosti rješenja povodom zahtjeva za povrat imovine ocjena je suda drugog stupnja da tužbeni zahtjev nije osnovan jer bi tužitelju pripadala naknada za korištenje poslovnog prostora u odnosu na nepoštenog posjednika u skladu sa čl. 165. („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP), te da bi tužitelj imao pravo na naknadu za uporabu trebao bi uz zahtjev za isplatom naknade tražiti i povrat stvari a koji zahtjev nije podnio niti u ovom niti u nekom drugom postupku (pritom se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda Rev 1981/2017 od 15. svibnja 2019.).

11. Člankom 77. Zakona o naknadi je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Ovaj sud je u odluci Rev 161/2022-2 od 20. travnja 2022. u odnosu na pravna pitanja: „Je li osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlaštena tražiti naknadu koristi (u visini zakupnine) od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?, 2. Uključuje li ovlast raspolagati poslovnim prostorom, koja ovlast proizlazi iz činjenice davanja u zakup, ujedno i ovlast zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji bi po redovnom tijeku stvari morao plaćati zakupninu, ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio?, 3. Je li bivši zakupodavac po prestanku ugovora o zakupu aktivno legitimiran potraživati od ranijeg zakupnika, koji nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj obvezi da po prestanku zakupa preda posjed prostora zakupodavcu, naknadu za korištenje predmeta zakupa?" izrazio sljedeće pravno shvaćanje: „Pravno shvaćanje je i ovoga vijeća revizijskog suda da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio, zbog čega je odgovor na sva tri postavljena pravna pitanja zbog kojih je revizija dopuštena potvrdan“.

13. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe i izražena pravna shvaćanja revizijskog suda odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave aktivno je legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće osobe. Pritom jedinica lokalne samouprave ima glede zahtjeva prema bespravnim korisnicima sva ovlaštenja koja bi imao vlasnik nekretnine u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP (a ne prema čl. 1120. ZOO), sve do pravomoćnog okončanja upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda iznijeto u odlukama Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022., Rev 416/2024-2 od 27. ožujka 2024., Rev 161/2022-2 od 20. travnja 2022. i dr.

14. U konkretnom slučaju takvo (pravomoćno) rješenje prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova donijeto 9. listopada 2011.

15. Stoga, u odnosu na razdoblje koje se odnosi na zahtjev za isplatom naknade za korištenje nakon 9. listopada 2011. pobijana presuda je u skladu sa pravnim shvaćanjem ovoga suda.

16. Stoga je temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

17. U odnosu na razdoblje prije donošenja pravomoćnog rješenja o zahtjevu za povratom imovine (srpanj 2008. do listopada 2011.) prema činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana odluka proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za korištenje nekretnine temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP.

18. U svezi pravnog shvaćanja na kojem se temelji ovaj dio pobijane drugostupanjske presude prema kojem tužitelj nema pravo na isplatu naknade za korištenje ukoliko prema nepoštenom posjedniku ujedno nije postavio zahtjev za povratom stvari.

19. Ovaj sud je u odlukama (Rev 1089/2022-2 od 6. lipnja 2023.,) izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari“ (na isti način i Rev 193/2022-2 od 4. listopada 2022., Rev 748/2021-2 od 25. svibnja 2022. i dr.).

20. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluka a polazeći od primjene čl. 165. st. 1. ZVDSP nije uzeo u obzir sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

21. Stoga je temeljem čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke.

22. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek