REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-769/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasn ice [obrt] [obrt], [adresa], koje zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tus Novokmet Smrček d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6691/2019-2 od 28. travnja 2021. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -764/2017-25 od 27. lipnja 2019., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6691/2019-2 od 28. travnja 2021. u dijelu pod točkom I. kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-764/2017-25 od 27. lipnja 2019. u točki I. izreke na način da se utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 211-250/2007 od 10. prosinca 2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, ovjerenog 27. prosinca 2007. godine kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem Ov-9566/2007., a kojom je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu Banke te da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom i sudi:

Odbija se djelomično žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-764/2017-25 od 27. lipnja 2019. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6691/2019-2 od 28. travnja 2021. pod točkama I. 2 . i I. 3. izreke te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima nastalima u postupku u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-764/2017-25 od 27. lipnja 2019. suđeno je:

„I. Odbija se zahtjev 1. tužitelja i 2. tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 211-250/2007 od 10. prosinca 2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, ovjerenog 27. prosinca 2007. godine kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem Ov-9566/2007., a kojom je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu Banke te da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da 1. tužitelju OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od osam dana plati 31.505,28 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a za EUR-o na dan isplate, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.323,08 EUR od l. siječnja 2013. do isplate

- 2.278,41 EUR od l. travnja 2013. do isplate

- 2.233,01 EUR od l. srpnja 2013. do isplate

- 2.186,88 EUR od l. listopada 2013. do isplate

- 2.140,00 EUR od l. siječnja 2014. do isplate

- 2.092,35 EUR od l. travnja 2014. do isplate

- 2.044,45 EUR od l. srpnja 2014. do isplate

- 1.995,75 EUR od l. listopada 2014. do isplate

- 1.945,72 EUR od l. siječnja 2015. do isplate

- 1.894,87 EUR od l. travnja 2015. do isplate

- 1.843,20 EUR od l. srpnja 2015. do isplate

- 1.790,69 EUR od l. listopada 2015. do isplate

- 1.736,87 EUR od l. siječnja 2016. do isplate

- 1.682,21 EUR od l. travnja 2016. do isplate

- 1.626,69 EUR od l. srpnja 2016. do isplate

- 1.691,10 EUR od l. listopada 2016. do isplate

po stopi koja u razdoblju od l. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015. iznosi 12 % godišnje, u razdoblju od l. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. iznosi 8,14 % godišnje, u razdoblju od l. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. iznosi 8,05 % godišnje, u razdoblju od l. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. iznosi 7,88 % godišnje, u razdoblju od l. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. iznosi 7,68 % godišnje, u razdoblju od l. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. iznosi 7,41 % godišnje, u razdoblju od l. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. iznosi 7,09 % godišnje, u razdoblju od l. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi 6,82 % godišnje, u razdoblju od l. siječnja 2019. do isplate iznosi 6,54 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po višoj stopi od dosuđene tužiteljev zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev l. tužitelja kojim je tražio da mu tuženik u roku od osam dana plati 36.781,70 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB- a za EUR-o na dan isplate, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

2.843,75 EUR od l. srpnja 2009. do isplate

2.812,16 EUR od l. listopada 2009. do isplate

2.778,76 EUR od l. siječnja 2010. do isplate

2.774,15 EUR od l. travnja 2010. do isplate

2.708,31 EUR od l. srpnja 2010. do isplate

2.671,84 EUR od l. listopada 2010. do isplate

2.635,32 EUR od l. siječnja 2011. do isplate

2.798,00 EUR od l. travnja 2011. do isplate

2.560,87 EUR od l. srpnja 20ll. do isplate

2.522,90 EUR od l. listopada 2011. do isplate

2.485,34 EUR od l. siječnja 2012. do isplate

2.447,02 EUR od l. travnja 2012. do isplate

2.407,39 EUR od l. srpnja 2012. do isplate

2.365,89 EUR od l. listopada 2012. do isplate po stopi koja se od 1. srpnja 2009. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

IV. Odbija se zahtjev 2. tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojim je tražio da mu tuženik plati 68.286,98 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a za EUR-o na dan isplate, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-2.843,75 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate

-2.812,16 EUR od 1. listopada 2009. do isplate

-2.778,76 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate

-2.774,15 EUR od 1. travnja 2010. do isplate

-2.708,31 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate

-2.671,84 EUR od 1. listopada 2010. do isplate

-2.635,32 EUR od 1. siječnja 201 I. do isplate

-2.798,00 EUR od 1. travnja 201I. do isplate

-2.560,87 EUR od 1. srpnja 201I. do isplate

-2.522,90 EUR od 1. listopada 201I. do isplate

-2.485,34 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate

-2.447,02 EUR od 1. travnja 2012. do isplate

-2.407,39 EUR od 1. srpnja 2012. do isplate

-2.365,89 EUR od 1. listopada 2012. do isplate

-2.323,08 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate

-2.278,41 EUR od 1. travnja 2013. do isplate

-2.233,01 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate

-2.186,88 EUR od l. listopada 2013. do isplate

-2.140,00 EUR od 1. siječnja 2014. do isplate

-2.092,35 EUR od 1. travnja 2014. do isplate

-2.044,45 EUR od 1. srpnja 2014. do isplate

-1.995,75 EUR od 1. listopada 2014. do isplate

-1.945,72 EUR od 1. siječnja 2015. do isplate

-1.894,87 EUR od l. travnja 2015. do isplate

-1.843,20 EUR od 1. srpnja 2015. do isplate

-1.790,69 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

-1.736,87 EUR od 1. siječnja 2016. do isplate

-1.682,21 EUR od 1. travnja 2016. do isplate

-1.626,69 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate

-1.691,10 EUR od 1. listopada 2016. do isplate

po stopi koja se od 1. srpnja 2009. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi 1. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,39 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se više traženi iznos, kao i više traženi iznos stope zateznih kamata zahtjev 1. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija.

VI. Nalaže se 2. tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.300,00 kuna.“.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6691/2019-2 od 28. travnja 2021. suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -764/2017- 25 od 27. lipnja 2019. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik obvezan na isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 31.505,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prvotužitelju IČ, u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja IČ za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 36.781,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja ŠČ za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 68.286,98 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u dijelu točke V. izreke i u točki VI. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 211-250/2007 od 10. prosinca 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, ovjerenog 27. prosinca 2007. kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod poslovnim brojem Ov-9566/2007, kojom je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu Banke te da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima iznos od 68.286,98 EUR (šezdesetosamtisućadvjestoosamdesetšest eura i devedesetosam centa) u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate, sa zateznim kamatama koje teku na iznose od: 2.843,75 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate, 2.812,16 EUR od 1. listopada 2009. do isplate, 2.778,76 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate, 2.774,15 EUR od 1. travnja 2010. do isplate, 2.708,31 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate, 2.671,84 EUR od 1. listopada 2010. do isplate, 2.635,32 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate, 2.798,00 EUR od 1. travnja 2011. do isplate, 2.560,87 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate, 2.522,90 EUR od 1. listopada 2011. do isplate, 2.485,34 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, 2.447,02 EUR od 1. travnja 2012. do isplate, 2.407,39 EUR od 1. srpnja 2012. do isplate, 2.365,89 EUR od 1. listopada 2012. do isplate, 2.323,08 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate, 2.278,41 EUR od 1. travnja 2013. do isplate, 2.233,01 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate, 2.186,88 EUR od 1. listopada 2013. do isplate, 2.140,00 EUR od 1. siječnja 2014. do isplate, 2.092,35 EUR od 1. travnja 2014. do isplate, 2.044,45 EUR od 1. srpnja 2014. do isplate, 1.995,75 EUR od 1. listopada 2014. do isplate, 1.945,72 EUR od 1. siječnja 2015. do isplate, 1.894,87 EUR od 1. travnja 2015. do isplate, 1.843,20 EUR od 1. srpnja 2015. do isplate, 1.790,69 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, 1.736,87 EUR od 1. siječnja 2016. do isplate, 1.682,21 EUR od 1. travnja 2016. do isplate, 1.626,69 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate i 1.691,10 EUR od 1. listopada 2016. do isplate, i to za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do isplate do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5 ,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove u iznosu od 63.110,00 kn (šezdesettritisućestodeset kuna) i zakonske zatezne kamate na troškove u iznosu od 51.740,00 kn koje teku od 28. travnja 2021. do isplate po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana.

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 20.402,00 kn (dvadesettisućačetiristodvije kune) i zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 14.440,00 kn, kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-764/2017-25 od 27. lipnja 2019. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotužitelja IČ za isplatu zateznih kamata na iznos od 36.781,70 EUR u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate, po stopi preko stope koja se za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika ŠČ za isplatu zateznih kamata na iznos od 68.286,98 EUR u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate, po stopi preko stope koja se od 1. srpnja 2009. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 51.740,00 kn po stopi preko stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda broj Revd - 4117/2021-2 od 19. siječnja 2022., a koje glasi:

„Je li odredba ugovora o kreditu između kreditne institucije i trgovca (obrtnika), koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna, odnosno, protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“, broj 35/05)?“.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili revizijske navode te predložili reviziju odbiti.

5. Prethodno treba naglasiti da u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 211-250/2007 od 10. prosinca 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, ovjerenog 27. prosinca 2007. kod Javnog bilježnika Zoje Puljiz, pod poslovnim brojem Ov-9566/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor), u kojem je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 350.000,00 EUR. Sporna odredba daje banci ovlaštenje za jednostranu promjenu kamatne stope, a koja je definirana čl. 3. Ugovora kao tromjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 3,00 % (tri posto) dekurzivno godišnje i isplata na temelju stečenog bez osnove.

7. U konkretnom je slučaju u pitanju ugovor o kreditu, ali nije riječ o potrošačkom ugovoru jer su obje ugovorne strane trgovačka društva.

8. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu prihvaćajući tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora zbog toga što je protivna načelu ravnopravnosti sudionika u obvezno-pravnom odnosu (čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO)) te stoga što jednostrano ovlaštenje banke da mijenja način obračuna ugovornih kamata , nije u skladu s prirodom ugovornih odnosa i to je suprotno s čl. 10. st. 3. ZOO, pa predstavlja nedopušteno ponašanje kojim se otežava ispunjenje obveze druge ugovorne strane. Nadalje, smatra da je navedena odredba neusklađena sa zahtjevom određenosti i odredivosti činidbe (čl. 269. st. 2., čl. 271. i 272. ZOO), a ujedno postoje jasno određene kamatne stope u čl. 3. Ugovora jer su stranke ugovorile kamatnu stopu vezanu za EURIBOR s dodatkom marže od 3,00 % (tri posto) dekurzivno godišnje te je marža bila ugovorena kao fiksni parametar, pa banka nije mogla jednostrano mijenjati tako ugovorenu kamatnu stopu. Ujedno prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti u odnosu na oba tužitelja, jer smatra da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenog iznosa temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO. Konačno, odbija prigovor zastare pozivajući se na shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., jer zastarni rok od pet godina počinje teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa stoga u ovom slučaju zastara nije ni počela teći.

9. Ovaj sud je u predmetima koji su se vodili u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-704/24-2 od 2. listopada 2024. i presudi i rješenju poslovni broj Rev-843/2025-2 od 2. rujna 2025., izrazio svoje shvaćanje u pogledu postavljenog pitanja koje glasi: „Odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, nije protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).“. Stoga se ovime reafirmira takvo pravno shvaćanje koje je primjenjivo i u ovom slučaju.

10. Kako je shvaćanje ovoga suda o ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu u suprotnosti sa shvaćanjem drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 395. st. 1. ZPP.

11. Budući da ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu nije protivna citiranim prisilnim propisima i nije dakle ništetna, to su u obrazloženju pobijane presude izostali odlučni razlozi o osnovanosti dijela zahtjeva za isplatu i s njim u vezi istaknutog prigovora zastare. Naime, drugostupanjski sud je svoju odluku o tom dijelu zahtjeva zasnovao na ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu te je otklonio prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje ovog suda vezanog na početak tijeka zastare obveze restitucije kod ništetnih ugovora odnosno ugovornih odredaba. Stoga presuda drugostupanjskog suda nema razloga o odlučnim činjenicama i u tom dijelu i nije je moguće ispitati pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja (čl. 395. st. 2. ZPP).

12. Imajući navedeno na umu, drugostupanjski će sud u ponovljenom postupku raspraviti odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu, te o tom zahtjevu, kao i o zahtjevu za naknadu troškova postupka, ponovno odlučiti o žalbi tuženika i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjane i dostatne razloge.

13. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije (toč. II. izreke rješenja) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić