REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-642/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1288/2023-2 od 28. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-448/2023-7 od 10. studenoga 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1288/2023-2 od 28. listopada 2025. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-448/2023-7 od 10. studenoga 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćene razlike plaće iznos od 2.130,29€ s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečno iznosa do isplate i u visini kako je to utvrđeno točkom I. izreke, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.831,92€ sa zateznim kamatama od 10. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-5693/2025-2 od 17. veljače 2026., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Trebaju li se kod obračuna prekovremenih sati uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati, neovisno o činjenici što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada za razdoblje od ožujka 2013. do travnja 2018.
8. U revizijskom stadiju postupka sporan je način utvrđivanja nesporno odrađenih prekovremenih sati i iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje te je sporno po kojoj su osnovi iskorišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu.
9.1. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja:
- da je tužitelj zaposlenik tuženika, djelatnik Područnog carinskog ureda Rijeka na radnom mjestu carinika sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto,
- da je od ožujka 2013. do travnja 2018. tužitelj radio prema utvrđenom radnom vremenu tuženika,
- da tužitelj tvrdi kako je radeći u smjenama, noću, subotom, nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane radio dulje od mjesečnog fonda radnih sati zbog čega je odradio prekovremene sate koje mu poslodavac nije platio,
- da postoji razlika podataka o korištenim slobodnim danima iskazana u obračunskim listama i evidencijama radnog vremena u pojedinim mjesecima,
- da je vještačenjem utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati navedeni u obračunskim listama,
- da je vještačenjem obračunata visina neplaćenih prekovremenih sati rada iznad mjesečnog fonda radnih sati u iznosu od 2.130,29€,
- da je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu tog iznosa.
9.2. Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva prihvatio je i drugostupanjski sud u cijelosti.
10. Nižestupanjski sudovi su izrazili pravno shvaćanje da prednost pri utvrđivanju činjenica u pogledu odrađenih radnih sati treba imati mjesečni obračun plaće, dakle podaci iz obračunskih lista, da su – u pogledu različitog broja sati slobodnih dana iz obračunskih lista i evidencija rada – obračunske isprave za isplatu plaće sastavljene u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj 32/15, 102/15 i 35/17) i da je člankom 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 102 7/17 i 98/19 - dalje: ZR) utvrđeno da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok je člankom 135. st. 4. ZR određeno da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.
11. Nižestupanjski su sudovi, s obzirom da se evidencija o korištenju radnog vremena i obračunske liste (radi se o dokumentima koje sačinjava tuženica) međusobno razlikuju, zaključili da treba prihvatili podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunate na obračunskim listama za plaću, za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih lista i evidencije o korištenju radnog vremena nisu usklađeni.
12. Znači u ovom sporu, s obzirom da postoji razlika podataka o korištenim slobodnim danima iskazana u obračunskim listama i evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada nižestupanjski sudovi su zaključili da treba uzeti podatke o korištenim slobodnim danima iskazanim u obračunskim listama odnosno da prekovremenim satima i korištenim slobodnim danima navedenim u obračunu plaće treba dati prednost u odnosu na podatke iz evidencije o korištenju radnog vremena.
13. Pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija problematizira se način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje te u vezi s tim na kome je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.
14. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
15. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu zauzeo shvaćanje u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., prema kojem:
„(...)15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
16. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.
17. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06 § 27., presuda od 23. listopada 2008.)“.
16. Ostajući pri navedenom pravnom shvaćanje, odgovor na naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija glasi:
Tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada. Na tužitelju je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu. (tako i u Rev-123/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev-344/2025-2 od 30. travnja 2025. i dr.).
17. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, to su prema ocjeni ovog suda, u konkretnim činjeničnim okolnostima ovog spora, pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti.
18. Stoga, s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi nisu u dovoljnoj mjeri raspravili osnovanost tužbenog zahtjeva uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
