REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4759/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika ME, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marina Matković, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-409/2023-2 od 9. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1924/2019- 27 od 30. studenoga 2022., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-409/2023-2 od 9. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1924/2019-27 od 30. studenoga 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava navode prijedloga.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pravna pitanja, za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Prvo postavljenim pitanjem, kojim se problematizira u bitnome je su li nižestupanjski sudovi zanemarili činjeničnu osnovu na kojoj se predmetna tužba temelji, tuženik polazi od drugačijih utvrđenja i zaključaka navedenih u pobijanoj presudi. Naime, iz sadržaja pobijane presude (toč. 17.) proizlazi da je tužitelj odmah nakon zaprimanja odgovora na tužbu tuženika, podneskom od 2. rujna 2019., a prije zaključenja prethodnog postupka, činjeničnim navodima jasno naveo - da je iznos koji je naveden u ugovoru o zajmu zapravo „izlazna naknada“ kojim se regulira prestanak zajedničkog poslovanja stranaka u Caffe baru ABC, pa da se navedeni utuženi novčani iznos ne traži s osnova ugovora o zajmu. Nadalje, navodima prijedloga za dopuštenje revizije kojima se pri obrazlaganju prvo postavljenog pitanja ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP-a, navodi se sa odgovor na tako postavljeno pitanje kojima se ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu su okolnosti koje su utjecale na zaključak nižestupanjskih sudova ocjenjivane prema činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Dakle, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kada takva eventualna počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije (u tom smislu i Revd- 3876/23-2 od 16. travnja 2024.). Nadalje, drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na postojanje pravnog interesa za podnošenje dopunske presude, potpuno nejasno s obzirom da niti jedna od stranaka u ovom predmetu, a kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, nije predlagala donošenje dopunske presude.
6. Tuženik nadalje, u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Međutim, tuženik samo općenito i šturo ističe i navedeni prigovor povrede temeljnih ljudskih prava bez konkretnog navođenja o povredi kojih prava bi se uopće i radilo, pa tako nije niti učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno bilo koje temeljno ljudsko pravo.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem su postavljena pravna pitanja odbijen temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
