REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4753/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Dedić Golić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika: 1. UG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica ŽG, [adresa], 2. LG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnika ŽG, [adresa], 3. ZG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu i 4. DG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženice ZG protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-13/2023-3 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P Ob-30/2022-19 od 14. prosinca 2022., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbacuje.
II. Tuženici ZG dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-13/2023-3 od 3. lipnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev te tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama u odnosu na pravno pitanje:
„Je li parnični sud, u situaciji kada tuženik u odgovoru na tužbu prigovori vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi a parnični sud potom na pripremnom ročištu donese odluku u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a kojom takav tuženikov prigovor usvaja i vrijednost predmeta spora utvrdi na iznos različit od iznosa vrijednosti predmeta spora navedenog u tužbi, dužan odmjeriti odvjetničku nagradu za sastav odgovora na tužbu prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi ili prema vrijednosti predmeta spora koju parnični sud utvrdi na pripremnom ročištu?“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija) te pravo na pravni lijek zajamčeno člankom 18. stavkom 1. Ustava i člankom 13. Konvencije.
2. Tuženica ZG podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njenoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko Ustavno i Konvencijsko pravo na pravično suđenje.
3.1. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice ZG.
3.2. Tuženica ZG nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
4.1. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice je nedopušten.
4.2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja glase:
„1. Da li je tužiteljica (supruga ostavitelja) vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prema zakonskoj nasljednici koja nije sudjelovala na ostavinskoj raspravi prilikom davanja nasljedničke izjave u odnosu na isticanje prigovora da dio ostavine čini njezinu bračnu stečevinu?
2. Da li je tužiteljica (supruga ostavitelja) u odnosu na zakonsku nasljednicu koja nije sudjelovala na ostavinskoj raspravi, niti uopće u ostavinskom postupku ovlaštena (već je svoj status utvrdila u zasebnom sudskom postupku) u zasebnoj parnici utvrđivati pravo vlasništva na dijelu ostavine koju smatra bračnom stečevinom? 3. Smatra li se postojanje osobe – zakonske nasljednice koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku pretpostavkom pod kojom bi se u parničnom postupku moglo zahtijevati ponavljanje postupka sukladno stavku 5. članka 232. Zakona o nasljeđivanju, uslijed koje osoba koja je sudjelovala u ostavinskom postupku nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju?“.
4.3. Obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije ustvrdila da joj „nije poznata sudska praksa u kojoj bi bila zauzeta stajališta protivna navodima ove revizije“, da bi također ustvrdila i da „stajalište drugostupanjskog suda u kombinaciji s odlukom prvostupanjskog suda koju je drugostupanjski sud potvrdio protivno je shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i dosadašnjoj praksi drugostupanjskih sudova“ kao i da „je svakako očigledno da su sporne odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju u direktnom srazu s postojećom praksom“, a da pritom nije naznačila niti se pozvala na niti jednu odluku niti jednoga od sudova u vezi s navodno različitom sudskom praksom u odnosu na onu iz pobijane drugostupanjske presude. Tako tužiteljica nije jasno naznačila razloge važnosti u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP zbog kojih smatra da bi joj trebalo dopustiti reviziju.
4.4. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP valja reći da su nižestupanjske odluke jasno i neproturječno obrazložene. Primjena odredaba Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), na koje su se nižestupanjski sudovi pozvali obrazloživši neosnovanost tužbenoga zahtjeva, čini se u konkretnom slučaju razumnom s obzirom na utvrđeno činjenično stanje. Zato se nižestupanjske presude ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima. Također, iz onoga što je tužiteljica dostavila u spis uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na sve njene odlučne žalbene navode. Zato se ne može zaključiti niti to da tužiteljici nije omogućeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava na koja se poziva.
4.5. Kako je člankom 389.a stavkom 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja, a stavkom 4. toga članka propisano je da će odbaciti i prijedlog za dopuštenje revizije ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a stavka 2. toga Zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
5.1. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice ZG je osnovan.
5.2. Ta je tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanje:
„Je li parnični sud, u situaciji kada tuženik u odgovoru na tužbu prigovori vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi a parnični sud potom na pripremnom ročištu donese odluku u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a kojom takav tuženikov prigovor usvaja i vrijednost predmeta spora utvrdi na iznos različit od iznosa vrijednosti predmeta spora navedenog u tužbi, dužan odmjeriti odvjetničku nagradu za sastav odgovora na tužbu prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi ili prema vrijednosti predmeta spora koju parnični sud utvrdi na pripremnom ročištu?“.
5.3. Postupajući prema članku 385.a i članku 387. ZPP vijeće revizijskoga suda ocijenilo je da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer drugostupanjska presuda u dijelu opisanome u točki II. izreke odstupa od prakse revizijskoga suda izražene u odluci poslovni broj Rev 547/2023-2 od 5. rujna 2023.
5.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke, a u odnosu na pozivanje tuženice ZG na povredu temeljnih ljudskih prava smatra se na temelju te zakonske odredbe da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
