REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2032/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Biograda na Moru, OIB 95603491861, Grad Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2A, kojeg zastupaju punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika NS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Miličević, odvjetnica u Zadru, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk- 272/2024-3 od 28. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2724/2023-10 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i člankom 6. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio dva pravna pitanja, koja glase:
- „Je li prvostupanjski sud nepravilno odbio ili neadekvatno vrednovao javne isprave i druge dokaze koje je Tužitelj Grad Biograd na Moru podnio (Sporazumi o preuzimanju nekretnina 1993. i 1994., Potvrde o urbanističkom planu, Zemljišnoknjižni zapisnici), čime je došlo do povrede prava na pravično suđenje i pogrešne primjene materijalnog prava?“ i
- „Je li prvostupanjski sud pogrešno zaključio da Tužitelj Grad Biograd na Moru nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, iako je riječ o pravnom sljedniku bivše Općine s pravom na preuzimanje nekretnina?”.
3.2. Što se tiče prvoga citiranog pitanja, ono se tiče ocjene dokaza u konkretnom slučaju, pa se ne radi o pravnom pitanju u važnom u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, jer odgovorom na njega niti se može osigurati jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a ni razvijati pravo u sudskoj praksi. Radi se tek o tužiteljevom prigovoru tome kako je sud ocijenio određeni dokaz, k tome još i neobrazloženom. Drugo citirano pitanje polazi od pogrešnoga tužiteljeva shvaćanja da je zaključak sudova o nepostojanju tužiteljeve aktivne materijalnopravne legitimacije zasnovan na pogrešno utvrđenoj činjenici da tužitelj nije sljednik bivše općine. Naime, sudovi su tužiteljev zahtjev odbili iz drugoga razloga, zato što su utvrdili da se u ovome slučaju radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište i koja se nalazi izvan građevinske zone pa na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) pripada Republici Hrvatskoj. Neovisno o tome, odlučno je to što tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od toga da se radi o pitanjima o kojima drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskoga suda, a nije se pozvao (naznačivši ju ili ju priloživši) na niti jednu odluku revizijskoga suda. Tako tužitelj nije naznačio razloge važnosti pravnih pitanja, što je bio dužan na temelju članka 387. stavka 3. ZPP.
4. Pozivanje na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije je tek paušalna i ničim obrazložena tvrdnja. Tako tužitelj nije učini da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava i člankom 6, uz Protokol 1. Konvencije.
5. Kako je člankom 389.a stavkom 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja, a stavkom 4. toga članka propisano je da će odbaciti i prijedlog za dopuštenje revizije ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a stavka 2. toga Zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
