REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2007/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Ljubičić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić i partneri d.o.o., Split, protiv tuženice VK, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Neven Matas, odvjetnik u Splitu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-241/2025-5 od 14. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P - 2816/2020-56 od 9. siječnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi te predlaže prijedlog odbiti.

3.1. Postavljena pitanja glase:

"1. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada odredbu ugovora, u kojoj je sadržana jasna i nedvosmislena volje ugovornih strana, nije primijenio onako kako ona glasi?

2. Kada je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedena odredba kako se davateljica uzdržavanja obvezuje u potpunosti uzdržavati i voditi brigu o primateljici uzdržavanja dali je sud ovlašten utvrđivati dali navedena obveza u ugovoru formulirana „u potpunosti“ uključuje i financijsko uzdržavanje i brigu o primateljici uzdržavanja iz vlastitih sredstava davateljice uzdržavanja?

3. Dali je sud ispravno umanjio opseg ugovorne obveze pozivajući se na osobne okolnosti primatelja uzdržavanja (primjerice na to da primatelj ima dovoljno vlastitih sredstava), ako takvo ograničenje nije predviđeno ugovorom? Može li sud osporavati ili ograničiti financijsku obvezu uzdržavanja kada je ugovorom o doživotnom uzdržavanju izričito ugovoreno “uzdržavanje u potpunosti”, samo zato što u ugovoru nije navedeno da se uzdržavanje financira isključivo iz sredstava davatelja uzdržavanja?

4. Može li sud tumačiti odredbu ugovora koja jasno i nedvosmisleno izražava volju stranaka – suprotno njezinu tekstu?

5. Dali je sud ovlašten tumačiti ugovorne odredbe suprotno njihovom jasnom i nedvosmislenom sadržaju?

6. Smije li sud tumačiti ugovorne odredbe suprotno njihovom jasnom i nedvosmislenom sadržaju, posebno u slučaju kada ugovor izričito propisuje obvezu "potpunog" uzdržavanja i skrbi?“.

3.2. Kao razloge važnosti poziva se na odluke ovog suda u predmetima – Rev- 822/2023, Revt-28/2015, Rev-153/2013, Revt-192/2011, Revt-89/2009 i Rev- 876/2021.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

4.2. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženica u svemu ispunjavala ugovor o doživotnom uzdržavanju kako je ugovoreno, zatim, da nije bila ugovorena obveza financijske pomoći tužiteljici te da je ona imala redovan prihod i ušteđevinu. Tužiteljica da je bezrazložno počela odbijati kontakt s tuženicom i pomoć koja joj se do tada pružala i koju je tuženica bila voljna pružati i dalje. Pravnog su pristupa da subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ne može biti razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) već da je potrebno ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, a što da ovdje nije slučaj.

5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.

7. U odnosu na sva naznačena pitanja ističe se da odredba čl. 579. st. 2. ZOO jasno određuje sadržaj obveze uzdržavanja koji se određuje ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da nije bila ugovorena obveza financijske pomoći, onda postavljena pitanja, kako su koncipirana, polaze od pogrešnih premisa o neodgovarajuće primjeni i tumačenju ugovorenih odredaba. Isto tako praksa na kojoj se predlagateljica u prijedlogu poziva nije praksa koja je podudarna problematiziranju pitanja je li pojam uzdržavanja u ugovoru o doživotnom uzdržavanju obuhvaća i obvezu financiranja, pri čemu je, kao što je rečeno, u odredbi čl. 579. st. 2. ZOO propisano kako se u ugovorom o doživotnom uzdržavanju određuje obveza (sadržaj) uzdržavanja. Praksa na koju se poziva predlagateljica u razlozima važnosti odnosi se na tumačenje odredbi ugovora, a u postupku su utvrđen jasan sadržaj ugovorenih obveza tuženice (odlomak 35. a), b) i c) prvostupanjske odluke, koja utvrđenja prihvaća drugostupanjski sud - odlomak 8.1. obrazloženja).

8. Dakle, pitanja, kako su navedena, ne govore u prilog tome da bi sudovi izrazili pravno shvaćanje u primjeni konkretne pravne norme koje bi bilo dvojbeno. Isto tako odluke na koje se poziva predlagateljica ne koincidiraju predmetnoj pravnoj situaciji. Iznesenim razlozima u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica zapravo izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom, tvrdeći da je ugovorena obveza financiranja troškova. To sve nisu adekvatni razlozi važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

9. Stoga naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug