REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4774/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2592/2021-3 od 11. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5547/2020-38 od 24. svibnja 2021., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2592/2021-3 od 11. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5547/2020-38 od 24. svibnja 2021. te je postavio sjedeća pravna pitanja:
„1. Je li ugovor po pismu namjere izdanom isključivo u svrhu obustave ovršnog postupka i izdavanja brisovnog očitovanja založnom dužniku radi brisanja hipoteke na njegovoj nekretnini, osnova prestanka cjelokupnog dugovanja glavnog dužnika, odnosno sadrži li inkorporiran otpust preostalog duga ukoliko to nije izričito naznačeno?
2. Mogu li se odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 320. ZOO -a) glede tumačenja odredbi i sadržaja pisma namjere primijeniti u korist tužitelja (treće osobe) koji nije bio sudionik izdanog pisma namjere?
3. Na kojoj parničnoj strani leži teret dokazivanja pravnih učinaka pisma namjere, odnosno prave volje stranaka prilikom sastavljanja pisma namjere obzirom da upravo tužitelj tužbu temelji na tvrdnji kako bi trebalo tumačiti pravu volju stranaka pisma namjere, a tužitelj nije ugovorna strana pisma namjere?
4. Je li tužbeni zahtjev uredno postavljen ukoliko glasi na negativno deklaratorno utvrđenje nepostojanja dijela tražbine bez određenog navođenja konkretnog iznosa?“.
2. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Predmet spora je utvrđenje da je pravni odnos između tužitelja i tuženika, po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 1/04 od 2. siječnja 2004. i pripadajućih aneksa br. 1. i br. 2., javnobilježnički solemniziran po Javnom bilježniku Mladenu Matošu, pod poslovnim brojem: OU-16/2004 od 04. studenoga 2005., u dijelovima koji se odnose na Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 2402006-1031262160/51016607-5102867201 od 23. veljače 2006., i Ugovorom o osobnom solidarnom jamstvu od 23. veljače 2006., prestao postojati, utvrđenje da tuženiku ne pripada dio tražbine po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj: 2402006- 1031262160/51016607-5102867201 od 23. veljače 2006., osiguran po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 1/04 od 2. siječnja 2004. i pripadajućih aneksa br. 1. i br. 2., javnobilježnički solemniziran po Javnom bilježniku Mladenu Matošu pod poslovnim broj: OU-16/2004 od 4. studenoga 2005.
5. Pobijana presuda temelji se na utvrđenju da iz sadržaja i formulacije konkretnog pisma namjere od 14. rujna 2012., koje je sastavio tuženik, jasno proizlazi da je izvršenom uplatom podmiren cjelokupni dug po točno određenoj kreditnoj partiji, slijedom čega je prestala i tražbina te sva sredstva osiguranja, uključujući hipoteku na nekretnini tužitelja. Polazeći od navedenog, ovaj sud ocjenjuje da pravna pitanja koja tuženik postavlja u prijedlogu nisu odlučna za ishod spora, jer se pobijana odluka ne temelji na općim pravnim shvaćanjima o pravnoj naravi pisma namjere, već na tumačenju sadržaja konkretne isprave i utvrđenju stvarne volje stranaka u tom konkretnom odnosu, neovisno o tomu koji je naslov te isprave.
6. Slijedom toga, postavljena pitanja u bitnom predstavljaju prigovore usmjerene na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i njegovu pravnu ocjenu u konkretnom slučaju, što ne predstavlja zakonski razlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a ZPP-a.
7. Nadalje, tuženik nije određeno obrazložio razloge zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava ili razvoj sudske prakse. Pozivanje na pojedinačne sudske odluke (presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-369/07 i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1582/05) koje nisu donesene u usporedivim činjeničnim i pravnim okolnostima ne ukazuje na postojanje neujednačene sudske prakse.
8. U odnosu na četvrto pitanje, tuženik uopće nije naveo razloge njegove važnosti, zbog čega ono već zbog toga ne može biti predmet ocjene u ovom postupku.
9. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
