REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5229/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika 1. P (ABC) ABC, pok. AI (ili M) iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici U Rijeci, 2. VI, pok. AI (ili M) iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Eduardu Španjolu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvorščak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Gradu Rabu, 3. RI, pok. AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. JI, pok. AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ĆI pok AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici od 1. - 5. osobno i kao slijednici iza pok. G AI, istovjetan sa [adresa] AI, [adresa], 6. ŠI,, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5-7 tuženici zastupani po punomoćniku Luki Tomuliću, odvjetniku iz Raba i 8. DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika pod 1. i 8. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 972/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, broj P - 1178/2020-62 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja i tuženika pod 1. i 8. za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja i tuženika pod 1. i 8. za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika pod 1. i 8., te tuženika pod 6. i 7. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji i tuženici pod 1. i 8. podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 972/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, broj P

- 1178/2020-62 od 15. ožujka 2024.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici pod 6. i 7. osporavaju istaknute navode tužitelja i tuženika pod 1. i 8., s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija njihov prijedlog za dopuštenje revizije. Isto tako, tuženici pod 1. i 8. u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja osporavaju njihove istaknute navode, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija njihov prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlozi tužitelja i tuženika pod 1. i 8. sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja, svakoga u 1/3 dijela, na nekretninama u k. o. [katastarska općina] i to: - kč. br. [katastarska čestica] kuća sa 113 m2, dvorište sa 169 m2 i oranica sa 346 m2 te - dijelu kč. br. [katastarska čestica] vrt sa 122 m2, u nalazu geodetskog vještaka označenom slovima A, B, G, CF10, A, dvorište s 57 m2, odnosno novoformirane kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 57 m2, koji u naravi predstavlja put od državne [adresa] do dvorišta koje se nalazi iza kuće tužitelja, - dijelu k. č. [katastarska čestica], oranica sa 1137 m2, u nalazu geodetskog vještaka i dopunjenoj skici mjesta označenom slovima B, C, CF2, CF3, CF4, D, E, B, kuća i dvorište sa 94 m2, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište sa 94 m2, - dijelu k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 235 m2, u nalazu geodetskog vještaka i dopunjenoj skici označen slovima A, B, C, CF1, A, dvorište sa 4 m2, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], dvorište sa 4 m2.

4.1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na sporne dijelove k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] temeljem činjeničnih utvrđenja i s razlozima da prednik tužitelja pok. ZI, iako je bio u posjedu spornih dijelova tih nekretnina najranije od 1977. godine pa sve do svoje smrti 2018. godine (duže od 40 godina), nije stekao pravo vlasništva na istima jer ih je posjedovao bez valjane pravne osnove i sa znanjem da su iste u suvlasništvu, da su to znali i tužitelji kao njegovi nasljednici u času njegove smrti (**.**.2018.) ili su to barem mogli znati, s obzirom na učestale verbalne sukobe (svađe) između braće, posebno braće A i ZI, kao neposrednih susjeda, vezano za cjelokupnu suvlasničku imovinu uključivo i sporni kolni prilaz te da stoga njihov posjed na dijelovima tih nekretnina nije bio pošten. S druge strane, tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], u naravi obiteljska kuća i dvorište tužitelja, sud je prihvatio temeljem činjeničnih utvrđenja i s razlozima da su tužitelji putem svog pravnog prednika ZI u poštenom posjedu predmetne k. č. [katastarska čestica] i utuženog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je posjed tužitelja i njihovog prednika započeo izgradnjom i useljenom u obiteljsku kuću sagrađenu na toj nekretnini krajem 50-tih odnosno početkom 60-tih godina prošlog stoljeća i da traje sve do danas, dakle duže od 60 godina, da je dogovor odnosno dioba suvlasništva iz 1958. godine u tom dijelu postignuta i realizirana, što su u svojim iskazima potvrdile sve stranke. U tom smislu, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, tužitelji su pravo vlasništva na im nekretninama, svaki u 1/3 dijela, stekli na temelju zakona dosjelošću, s time da je rok dosjelosti počeo teći najkasnije 1959. i prema pravnim pravilima OGZ-a istekao najkasnije 1980. godine.

4.2. Tužitelji su u prijedlogu naznačili pravna pitanja: 1. „Može li se posjed smatrati nepoštenim isključivo zbog postojanja verbalnih sukoba među strankama ili njihovih prednika, kada nije bilo pravnih radnji usmjerenih na zaštitu prava vlasništva niti sprječavanja tužiteljevog posjeda, a posjedovne čini na prijeporu su vršene kroz razdoblje od 50 godina i više? 2. „Predstavlja li pasivnost formalnog vlasnika zemljišta kroz više od 50 godina tijekom kojih su tužitelji i njihovi pravni prednici neometano koristili i održavali dio zemljišta kao isključivi posjednici konkludentno ponašanje zbog kojeg poštenje posjeda ne bi trebalo biti upitno?“ Navedena pitanja kako su ih u prijedlogu postavili tužitelji u bitnom odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.3. Tuženici pod 1. i 8. su u prijedlogu naznačili pravna pitanja:

„1. Je li osoba koja posjeduje nekretninu, za koju zna da je u suvlasničkoj zajednici svih stranaka u postupku, pošteni posjednik nekretnine?

2. Može li osoba steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, ako je znala i bila svjesna da je riječ o nekretnini koja nije njezino vlasništvo, već je u suvlasništvu svih stranaka u postupku?

3. Isključuje li postojanje suvlasničke zajednice nad nekretninom mogućnost da jedan od suvlasnika stekne pravo vlasništva temeljem dosjelosti kao pošteni samoposjednik?

4. Može li se stanovanje ili korištenje kuće sagrađene na nekretnini u suvlasništvu svih stranaka smatrati posjedovanjem, pa da osoba (korisnik nekretnine) zbog takvog korištenja postane pošteni posjednik i stekne vlasništvo dosjelošću? 5. Je li sud vezan ranijim obrazloženjima iz pravomoćnih presuda u svezi utvrđenih odlučnih činjenica – poštenja posjeda i postojanja navodnih usmenih dogovora između stranaka glede diobe nekretnina u suvlasničkoj zajednici?

6. Je li sud vezan ranijim obrazloženjima iz pravomoćnih presuda donesenih u sporovima između istih stranaka glede iste činjenične i pravne osnove o tome da su stranke znale da su u suvlasničkoj zajednici koja nije nikada podijeljena i da su stoga nepošteni posjednici?

7. Može li posredno saznanje o navodnom postojanju usmenog dogovora između stranaka predstavljati pravno relevantan dokaz o postojanju takvog usmenog dogovora?“

Navedena materijalnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu postavili tuženici pod 1. i 8. ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, dok se dijelom odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja iz prijedloga iscrpljuju se u isticanju postupovnopravnih povreda. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle u prijedlogu tužitelja i tuženika pod 1. i 8. nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlozima za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji i tuženici pod 1. i 8. dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji i tuženici pod 1. i 8. nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima i tuženicima pod 1. i 8. bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevu, prijedlozima i navodima protivne stranke, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja i tuženika pod 1. i 8. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji i tuženici pod 1. i 8. nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

8. Zahtjev tuženika pod 1. i 8., te tuženika pod 6. i 7. za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa