REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5536/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-862/2025-2 od 27. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda i preinačena odluka o troškovima postupka iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Dopušta se revizija tuženiku protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-862/2025-2 od 27. kolovoza 2025. radi pravnog pitanja:
"U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika - banke kao trgovca, ima li tužitelj: - koji je restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i - koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, i - koji je parnicu izgubio u odnosu na restitucijski dio, - bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili - da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje, - a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka?"
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-862/2025-2 od 27. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda i preinačena odluka o troškovima postupka iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije, dok tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog tužitelja sadrži i što je uz prijedlog dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 1. ugovora o kreditu broj 3205880705/2005 koji su stranke sklopile 13. prosinca 2005. u dijelu koji glasi: "... u kunskog protuvrijednosti ... CHF ... obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke" i odredba članka 23.J tog ugovora koja glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora".
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pravna pitanja: „1 Je li sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br: 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ukoliko konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?ˮ 2. Proizvodi li ništetna odredba u ugovoru o kreditu pravne učinke koji se mogu ograničiti zakonskom konverzijom ili sporazumom o izmjeni ugovora, ili se i dalje primjenjuje načelo povrata svega što je banka stekla temeljem nepoštene odredbe? 3. Može li se pravo potrošača na povrat sredstava smatrati izgubljenim prihvaćanjem konverzije ako potrošač nije izričito i informirano odustao od svojih prava?
4.2. Kako je pobijanom presudom odlučeno samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, ali ne i o kondemnatornom dijelu koji se odnosi na isplatu, to pitanja kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, u odnosu na prijedlog tužitelja riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. ZPP -a u odnosu na prijedlog tuženika, revizijski sud je ocijenio da su glede pitanja navedenog u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a. Naime, riječ je o pravnom pitanju koje je s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda (Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021., Rev-308/2020-2 od 3. listopada 2023., te Revd-3444/2023-2 od 21. veljače 2024., na koja se tuženik poziva u prijedlogu) važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a u odnosu na prijedlog tuženika odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava koja proizlaze iz prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, uzima se da je prijedlog povučen.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
