REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1981/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. u Ogulinu, protiv tuženika Addiko bank d.d. , OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1524/2025-4 od 10. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama – Buie poslovni broj P- 1629/2019-46 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1524/2025-4 od 10. studenog 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 1524/2025-4 od 10. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama – Buie poslovni broj P-1629/2019-46 od 29. svibnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. – dalje: ZPP).
1.1. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio, postavivši 11 (jedanaest) pravnih pitanja, za koje tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„i. Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?
ii. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
iii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
iv. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
v. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
vi. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe.
vii. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
viii. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?
ix. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?
x. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
xi. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.
1.2. Tuženik isto tako smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju čl. 387. st. 2. ZPP iz razloga što mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. 1. Konvencije te pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke poslovni broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev 586/2019-11 od 16. studenoga 2022. i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja kao i u dijelu povrede temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
