REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4619/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, Osijek, Šetalište Kardinala Franje Šepera 1A, OIB 46830600751, kojeg zastupa punomoćnik SU, dipl. iur., radi utvrđivanja nemogućnosti upisa prava služnosti na nekretninama, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-795/2024-2 od 20. lipnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-18/2022-18 od 12. srpnja 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-795/2024-2 od 20. lipnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-18/2022-18 od 12. srpnja 2024. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu koje glasi:
„Može li postavljanje elektroenergetskih vodova i stupova na privatnoj nekretnini bez provedbe postupka izvlaštenja i bez isplate naknade predstavljati zakonito ograničenje vlasničkih prava samo na temelju građevinske dozvole?“.
2. Uz navedeno, tužiteljica je istaknula i to da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava iz odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) pravo na pravično suđenje i pravo vlasništava zajamčeno čl. 48. Ustava i čl. 1. protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz razloga što odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na odluku u sporu. Naime, drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba od 26. travnja 2022., koje je prvostupanjski sud donio pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi, da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika kojom je tražila da se utvrdi da je nemoguć upis prava služnosti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika temeljem izgrađenih stupova za prijenos električne energije 56, 57 i 58, dok je na ročištu 15. veljače 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila da se postavljeni stupovi za prijenos električne energije 56, 57 i 58 izmjeste sa k. č. br. [katastarska čestica] na drugu lokaciju. Utvrđeno je, da je istovjetan tužbeni zahtjev tužiteljica postavila i u postupku koji je vođen pred prevostupanjskim sudom pod poslovni broj P- 1164/2012, u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom kojim je tražila da se električni stupovi 56, 57 i 58 izmjeste pod prijetnjom prisilne deložacije. Stoga, kako je pobijano rješenje, rješenje kojim se odbacuje tužba iz razloga što se radi o presuđenoj stvari, odgovor na postavljeno pitanje kojim se problematizira osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na odluku.
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom te da se stranka na te povrede ako je bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda, da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku kao dio temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svom prijedlogu. Naime, ocjenjeno je da je drugostupanjsko rješenje dostatno obrazloženo i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnim. U odnosu na pozivanje tužiteljice na povredu temeljnog ljudskog prava u aspektu prava vlasništva, navodi se da se tužiteljica u tijeku postupka na ovu povredu nije pozivala. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužiteljica u žalbi osporavala da bi njen zahtjev glasio na zahtjev za izmještanjem stupova za prijenos električne energije, već da se radilo o zahtjevu za povrat nasilno oduzete imovine , te da je navodila kako je presuda u predmetu poslovni broj P-1164/2012 donesena po građevinskoj dozvoli za koju je naknado utvrdila da je falsifikat. Podredno se navodi, da tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila žalbu, a sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. Slijedom navedenoga, ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao niti pravo vlasništva, odnosno pravo na mirno uživanje imovine, odnosno nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
9. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbačen temeljem odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a i odlučeno je kao u izreci pod stavkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
