REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1768/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i Partneri u Splitu, protiv tuženice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katja Šesnić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-901/2025-2 od 13. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-11343/2015-65 od 18. srpnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-901/2025-2 od 13. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-11343/2015-65 od 18. srpnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Prvo i treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja ovog predmeta. Naime, u ovom postupku sud nije utvrdio da je predmetni ugovor simuliran i sklopljen s ciljem izbjegavanja prisilne naplate, dok je protivno navodima tužitelja utvrđeno da je odmah po sklapanju ugovora izvršena predaja darovane nekretnine u neposredan posjed tuženice.
5. Drugo, četvrto i peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važno za odluku u sporu jer u ovom predmetu tužbeni zahtjev nije odbijen zbog pogrešne pravne kvalifikacije (ništetnosti umjesto nepostojanja), sud se nije pozvao na pravno nepostojanje ugovora niti je prihvatio tvrdnje o simuliranom ugovoru i izbjegavanju ovrhe pa ista nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za naznačena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.
7. Slijedom navedenog pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a stavak 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, u petom pravnom pitanju, ukazuje da su nižestupanjski sudovi u postupku u kojem je donesena pobijana presuda počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 48. Ustava i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.
8.1. U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8.2. U odnosu na tvrdnje tužitelja koje se odnosne na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
8.3. Glede navoda tužitelja o pretjeranom formalizmu i uskraćivanju djelotvorne sudske zaštite treba navesti da je tužitelj imao nesmetan pristup sudu, da je u postupku zastupan po punomoćniku odvjetniku, da su sudovi u povodu njegove tužbe i žalbe meritorno sudili te ništa ne ukazuje, niti tužitelj određeno navodi u čemu se sastoji pretjerani formalizam niti što mu je konkretno uskraćeno u postupku. Stoga je prigovor o pretjeranom formalizmu i uskraćivanju djelotvorne sudske zaštite očito neutemeljen i tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je uskraćeno pravo na sudsku zaštitu u ovom postupku. Pritom treba navesti da pravo na djelotvornu sudsku zaštitu odnosno pravo na sud nije istoznačnica za sudsku zaštitu u skladu s vlastitim uvjerenjima o činjenicama i pravu.
9. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na mirno uživanje vlasništva niti na djelotvornu sudsku zaštitu, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
