REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1440/2026-2
U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-132/2025-2 od 13. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 6724/2021 od 11. srpnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-132/2025-2 od 13. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 6724/2021 od 11. srpnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog za dopuštenje odbiti uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
5. U odnosu na prvo pravno pitanje tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, jer u odlukama na koje se tužitelj pozvao nije zauzeto pravno shvaćanje o postojanju diskriminacije koja se odnosi na ispis akademskih titula radnicima koji rade na radnim mjestima za koje je predviđena srednja stručna sprema.
6. Drugo postavljeno pitanje je činjenično pitanje kojim tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenicu je li u objavljenom oglasu bio naveden određeni kriterij za zaposlenje i kako se ispunjenje tog dokaza utvrđivalo u postupku natječaja, a osim toga, tim pitanjem tužitelj polazi i od pogrešne pretpostavke da je riječ o kriteriju koji nije bio naveden u tekstu javnog odnosno internog oglasa za radno mjesto, jer to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih odluka kako je navedeno u točki 10. pobijane presude. Pri tome valja napomenuti i to da za to pitanje tužitelj nije uopće naveo niti razloge važnosti postavljenog pitanja u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda.
7. Treće postavljeno pitanje je također činjeničnog karaktera koje je utemeljeno na konkretnim činjeničnim okolnostima ovog slučaja, pa tom pitanju nedostaje općeniti karakter koji bi bio primjenjiv na neograničeni broj budući istovjetnih ili sličnih slučajeva zbog čega to pitanje ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Nadalje, za to pitanje tužitelj nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-16/2021-2 od 10. travnja 2024. na koju se pozvao tužitelj donesena u posve različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je u toj odluci riječ o osporavanju dopuštenosti izvanrednog otkaza zbog nepristojnog i vulgarnog ponašanja-psovke, dok je u konkretnom slučaju riječ o utvrđenju postojanja diskriminatornog ponašanja tuženika prema tužitelju.
8. U četvrtom postavljenom pitanju tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj bio bolji kandidat od izabranog, jer to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a tužitelj nije uopće naveo niti razloge važnosti postavljenog pitanja u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede ustavnog prava na prava i slobode te jednakost pred zakonom koje je zajamčeno čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav), prava na žalbu zajamčeno čl. 18. Ustava RH te prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna Ustavom zajamčena prava koja navodi tužitelj.
11. Naime, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno nije ničime dokazao sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
12. Vezano za navode tužitelja o pravu na žalbu kao i za navode o povredi dostojanstva radnika i neopravdano različito postupanje u dijelu koji se ti navodi odnose na brisanje akademske titule tužitelja dok se titula istovremeno stavlja rukovodećim osobama (npr. direktorima), valja reći da tužitelj uz prijedlog nije u skladu s čl. 387. st. 3. ZPP-a dostavio žalbu pri čemu iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je akademska titula stavljana rukovodećim osobama nego samo da akademska titula nije stavljana drugim osobama koje obavljaju poslove srednje stručne spreme kao i tužitelj pa navode tužitelja da je akademska titula stavljana rukovodećem osoblju (direktorima), što bi eventualno moglo ukazivati na nejednako postupanje, ovaj sud ne može provjeriti niti je u ovoj fazi postupka moguće osporavati ili utvrđivati činjenično stanje. Stoga tužitelj niti u tom dijelu nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj.
13. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
