REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1798/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽJ iz [adresa], Ž [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Denis Husein, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ŽJĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženice DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 1. - 3. tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3936/2025-2 od 14. studenoga 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6245/2020-360 od 6. lipnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se 1. – 3. tuženicama podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3936/2025-2 od 14. studenoga 2025., u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvo do treće tuženica su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3936/2025-2 od 14. studenoga 2025. (sadržajno dopunske presude), kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6245/2020-360 od 6. lipnja 2025., postavljajući četiri pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li sud, pozivom na članak 342. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), nakon nastupa pravomoćnosti presude, izmijeniti njezinu izreku na način da se jednoj ili više stranaka dosuđuje veće pravo od onoga što je tužbenim zahtjevom zatraženo i presudom dosuđeno?
2. Predstavlja li dodavanje riječi koja ima neposredan i odlučujući utjecaj na opseg dosuđenog prava (u konkretnom slučaju: „po“) dopušten ispravak očite pogreške u pisanju ili nedopuštenu suštinsku izmjenu presude?
3. Smije li sud, pod krinkom ispravka presude, prekoračiti granice konačno postavljenog tužbenog zahtjeva protivno članku 2. stavku 1. ZPP-a?
4. Je li povrijeđeno načelo pravne sigurnosti i zaštite pravomoćnosti sudskih odluka ako se pravomoćna presuda naknadno sadržajno mijenja bez vođenja parničnog postupka?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljice se pozivaju na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.
1.3. Predlagateljice su u prijedlogu navele da su im povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) – pravo na pravično suđenje, pravo na mirno uživanje vlasništva te zabrana diskriminacije.
2. Tužitelji u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporavaju navode iz prijedloga i predlažu prijedlog odbaciti, podredno odbiti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da su 1.-3. tuženice učinile vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku i zabranu proizvoljnosti.
5.2. Iako je kao vrsta odluke o kojoj je drugostupanjski sud odlučivao navedeno rješenje o ispravku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6245/2020- 7 od 31. svibnja 2021. sadržajno se radi o dopunskoj presudi. Naime, ispravak presude kojim se u ostavinsku masu umjesto "1/10 dijela nekretnine" vraća "po 1/10 dijela nekretnine" ne predstavlja ispravak pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP, već predstavlja ulaženje u meritum stvari i intervencijom u izreku presude donošenje nove odluke u pogledu tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 339. ZPP. U konkretnom slučaju, drugostupanjski je sud prilikom odlučivanja samo paušalno utvrdio da je predmet spora bilo utvrđenje da je tužiteljima oporučnim raspolaganjem njihovog oca povrijeđen nužni dio, koji nesporno svakom od njih pripada u omjeru od 1/10 dijela, zanemarujući pri tome da tužitelji protiv prvostupanjske presude nisu podnijeli žalbu. Pritom, prvostupanjski sud u svom rješenju ne ispravlja samo pogrešku u pisanju već detaljno obrazlaže osnovanost zahtjeva tužitelja u tom dijelu, a drugostupanjski sud prihvaća takva utvrđenja prvog stupnja i pod institutom ispravka presude i sam ulazi u obrazlaganje osnovanosti zahtjeva tužitelja. Kako drugostupanjski sud pogrešno prihvaća da se radi o rješenju o ispravku umjesto o dopunskoj presudim kako to proizlazi iz obrazloženja te odluke, to drugostupanjska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama i predstavlja arbitrarnu odluku, neutemeljenu na zakonu.
6. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija dopušta (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljena pitanja uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
7. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
