REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-383/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika ŠV iz [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3329/25-2 od 2. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom polju poslovni broj P-23/25-39 od 8. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3329/25-2 od 2. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom polju, poslovni broj P -23/25- 39 od 8. svibnja 2025.
„1. Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1 Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno moguće ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakvu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja diskriminaciju tuženika te povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?“.
2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije. osporavajući istaknute navode tuženika te predlažući odbiti odnosno odbaciti prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odlukama na koje se tuženik poziva obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a osporava se pravilnost pravnog shvaćanja revizijskog suda u odnosu na pravno pitanje koje je bilo predmetom spora iz kojeg proizlazi tražbina tužiteljice prema tuženiku. Prema ocjeni ovoga suda postavljena pravna pitanja nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) te čl. 1115. ZOO-a u svezi sa čl. 1117. ZOO-a jasne i nedvosmislene, a nižestupanjski sudovi su ih prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu primijenili u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev-1139/19-2 od 18. listopada 2022.). Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku. U odnosu na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na mirno uživanja vlasništva (sadržano u drugom postavljenom pravnom pitanju) prema čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju valja odgovoriti da neovisno od okolnosti što je tuženik tražbinu naplatio u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave, ne može se smatrati da je time anulirana primjena prethodno citiranih odredaba ZOO-a koje se odnose na stjecanje bez osnove, neovisno o tome podnosi li tužiteljica zahtjev za povratom isplaćenih iznosa prema svim tuženicima u odnosu na koje je sa zahtjevima uspjela (četvrto pravno pitanje.) Do povrede prava na mirno uživanje vlasništva u okolnostima konkretnog predmeta spora moglo bi se govoriti tek kada bi od donošenja ovršne isprave i naplate po istoj pa do njenog ukidanja prošlo dugo vremensko razdoblje koja okolnost se u konkretnom slučaju nije ostvarila (naplata temeljem ovršne isprave izvršena je u srpnju 2013., dok je ovršna isprava ukinuta povodom revizije u prosincu 2016. (u tom smislu i Revd- 649/25-2 od 21. svibnja 2025.). Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
