REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1481/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., Zagreb, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Bojana Bogdan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić & Vrsalović d.o.o. u Splitu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-273/25-2 od 16. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1790/21-24 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-273/25-2 od 16. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1790/21-24 od 10. siječnja 2025. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li ugovorna odredba kojom se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva kao i ugovorna odredba kojom se ugovara naknada za osiguranje kredita u točno određenom postotku od iznosa kredita nedopuštena na način da je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (u smislu odredbe čl. 271. Zakona o obveznim odnosima) odnosno je li riječ o ugovornoj odredbi koja ne bi bila jasna, lako razumljiva i uočljiva (u smislu odredbe čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača i u svezi s odredbom čl. 272. Zakona o obveznim odnosima) te je li nastavno dopušteno utvrđivati njenu ništetnost u sudskom postupku?
2. Može li se smatrati da ugovorna odredba kojom se ugovara naknada obradu kreditnog zahtjeva i za osiguranje kredita uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača? “
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, o prvom naznačenom pitanju u prijedlogu, u dijelu kojim tuženik problematizira je li odredba spornog ugovora kojim se određuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva u točno određenom postotku nedopuštena, je li jasna, lako uočljiva i razumljiva, odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa su se stoga nižestupanjski sudovi pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti te odredbe vodili činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku. Nadalje odgovor na to pitanje u dijelu kojim se problematizira dopuštenost ovog postupka je potvrdan jer je u brojnim odlukama ovoga suda ocjenjivana dopuštenost sporne odredbe (tako u Rev-502/24-2 od 15. svibnja 2024., Rev-673/23-2 od 13. veljače 2024., Rev-1051/23-2 od 3. travnja 2024. i dr.), pa stoga takav odgovor na taj dio pitanja ne može utjecati na drugačiji ishod ovog spora.
3.1. Odgovor na drugo naznačeno pitanje kojim se problematizira uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva u značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, također ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Okolnosti koje su utjecale na ocjenu suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ocjenjivale su se prema činjenicama u ovom predmetu pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje vezano uz te okolnosti, ali ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
