REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1536/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GD iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević odvjetnik u Odvjetničkom društvu Milićević i Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2023-2 od 25. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-891/2022-65 od 27. veljače 2023., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2023-2 od 25. travnja 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn -891/2022-65 od 27. veljače 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-891/2022-65 od 27. veljače 2023. suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.08.2013. god. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2023-2 od 25. travnja 2023. suđeno je:

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-891/2022-65 od 27. veljače 2023.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2910/2024-2 od 9. srpnja 2024. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pravno pitanje:

„Je li u situaciji kada je šteta oštećeniku kao pješaku nastala od strane nepoznatog vozila kao opasne stvari (u smislu odredbe čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima), tužitelj kao oštećenik, pored činjenice da mu je šteta nastala od strane nepoznatog vozila, dužan dokazivati i odgovornost imatelja opasne stvari za predmetnu štetu?“

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužiteljica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog navedenog pravnog pitanja i predložila preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao pravne slijednice sada pokojnog AD, radi naknadu štete koja je njezinom predniku nastala 5. veljače 2013., na prilaznom kolniku [adresa] u [adresa], na parkirališnom prostoru, kada je, kao pješak, stradao u prometnoj nezgodi od strane nepoznatog vozila.

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a pošavši od utvrđenja da je prednik tužiteljica stradao kao pješak na parkiralištu od strane nepoznatog vozila, ali kako tužiteljica nije dokazala točnu dinamiku nastanka štetnog događaja kao i da njezin prednik nije doprinio nastanku štete to zaključuju da tužiteljica nije dokazala odgovornost vozača nepoznatog vozila za nastanak štetnog događaja i odbijaju tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje pitanje dužnosti tužitelja/oštećenika, kao pješaka, dokazivati odgovornost imatelja opasne stvari za štetu koja mu je nastala upravo od strane nepoznatog vozila kao opasne stvari.

11. Shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužiteljica dužna, pored činjenice da je njezinom predniku kao pješaku nastala šteta od strane opasne stvari (nepoznatog vozila), dokazati i odgovornost vozača nepoznatog vozila za nastanak štetnog događaja te da njezin prednik ni na koji način nije doprinio nastanku štete nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama Rev-1732/2017-2 od 1. lipnja 2022. i dr., a koje glasi:

„... kada svoj tužbeni zahtjev bazira na zahtjevu prema imatelju opasne stvari, oštećeni mora dokazati samo činjenicu nastanka štete i visinu štete, dok se smatra da uzrok štete leži u svojstvima opasne stvari.

Stoga imatelj opasne stvari po redovnom tijeku stvari, osim ako dokaže da postoji jedan od tri razloga njegove ekskulpacije, odgovara za štetu koju trpi oštećeni. Time je jasno da koncept objektivne odgovornosti za štetu sadržan u odredbama čl. 1065. i čl. 1067. ZOO/05 ne trpi posebno postojanje protupravnosti kao elementa postojanja odštetne odgovornosti po kriteriju uzročnosti jer se protupravnost pretpostavlja na strani imaoca opasne stvari i ona se može isključiti samo i jedino ako imatelj opasne stvari dokaže da je do štete došlo neovisno o svojstvima (opasne) stvari zbog više sile, radnje oštećenog ili radnje treće osobe.“.

12. U ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 - dalje: ZOO) kojima je propisano da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete kao i da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik. Vlasnik opasne stvari se, prema odredbi čl. 1067. ZOO može osloboditi odgovornosti jedino ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13. Dakle, oštećenik je dužan dokazati samo činjenicu nastanka štete i visinu štete dok je na tuženiku teret dokaza postojanja razloga koji isključuju njegovu odgovornost.

14. Obzirom je prvostupanjski sud u svojoj odluci naveo da sud sa sigurnošću utvrđuje da je prednik tužiteljice ĐD **.**.2013. pretrpio štetni događaj u kojem je zadobio prijelom velikog tuberkuluma desne nadlaktične kosti s manjom dislokacijom frakturnih ulomaka, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud, kao i da je utvrđeno da mu je šteta nastala od strane nepoznatog vozila to postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

15. Zbog sveg navedenog, reafirmirajući ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda u navedenim odlukama u okolnostima ovog konkretnog slučaja, odgovor na revizijsko pitanje u ovoj pravnoj stvari glasi:

„U situaciji kada je šteta oštećeniku kao pješaku nastala od strane nepoznatog vozila kao opasne stvari, u smislu odredbe čl. 1063. ZOO, tužitelj kao oštećenik, pored činjenice da mu je šteta nastala od strane nepoznatog vozila nije dužan dokazivati i odgovornost imatelja opasne stvari za predmetnu štetu.“.

16. Obzirom da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrdili sve relevantne činjenice, nema uvjeta za preinaku pobijane presuda pa je valjalo presude sudova nižeg stupnja ukinuti, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP. U nastavku postupka potrebno je razmotriti na kome je teret dokaza za postojanje razloga koji isključuju odgovornost tuženika ili za postojanje doprinosa nastanku štete od strane prednika tužiteljice i ponovno raspraviti i ocijeniti odlučne činjenice za rješenje spora među strankama na koje je ukazano ovim rješenjem, te nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud