REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1975/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191 c, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 517/2024-2 od 26. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3261/2018-58 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) te pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tuženika obveže da mu naknadi trošak toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio glasi:

„Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)?“

4.2. Tuženik u uvodnom dijelu prijedloga za dopuštenje revizije ustvrđuje da se radi o pravnom pitanju „o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda“, iako nije naveo niti jednu odluku revizijskoga suda iz koje to proizlazi. Pozvao se na nekoliko odluka revizijskoga suda kojima je u odnosu na predmetno pravno pitanje strankama dopušteno podnošenje revizije, no radi se o odlukama donesenima u vrijeme kada o tome pitanju praksa revizijskoga suda nije postojala, a praksa viših sudova nije o tome pitanju bila jedinstvena. U međuvremenu je ovaj sud o tome pitanju zauzeo pravno shvaćanje u više odluka, na primjer Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023. i Rev 847/2021 od 13. veljače 2024., a prema kojem shvaćanju kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. Iz razloga na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi da bi sudsku praksu o kojoj je riječ trebalo preispitati.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tuženik nalazi samo zato što nije zadovoljan primjenom prava na koje su se nižestupanjski sudovi pozvali. Tako tuženik nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek