REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1456/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić & Šikić j.t.d. u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3595/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj P-279/2024-14 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3595/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj P - 279/2024-14 od 17. lipnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje koje glasi:
„Gubi li osigurana osoba prava iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ako je vozaču u kaznenom postupku izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer predlagatelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga, iako je naznačio pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu, nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, predlagatelj nije naveo zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, budući da iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena, te da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, kao i na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, valjalo riješiti kao u toč. I. izreke.
9. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga (toč. II. izreke).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
