REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-570/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jerku Bakuli, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KONČAR - Metalne konstrukcije d.d., Zagreb, Fallerovo šetalište 22, OIB: 05214448972, uz umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-50/2025-3 od 23. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zgrebu poslovni broj Pr- 1480/24-133 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-50/2025-3 od 23. lipnja 2025. u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđen iznos glavnice od 2.141,14€ za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 6. ožujka 2023. na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 2.141,14€ za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 5. ožujka 2023.
II. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 750,00€, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 4.950,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017. godine do 31.12.2023. godine, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 1.921,70 eura, zakonskom zateznom kamatom počev od 27. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.950,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
III/ Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.720,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:
„I. Djelomično se uvažaju žalbe tužitelja ER i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1480/2024-133, od 27. veljače 2025., u točki I. i II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku Končar - Metalne konstrukcije d.d., da tužitelju ER naknadi neimovinsku 7.830,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017. godine do 31.12.2023. godine, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te imovinsku štetu u iznosu od 1.080,00 eura, s zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025., do isplate (umjesto ukupnog iznosa od 4.950,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017.), kao i nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 2.915,45 eura ( umjesto iznosa od 1.921,70 eura), s zateznom kamatom počev od 27. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Tužitelj ER odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 990,00 eura.
III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja ER, a odbija se žalba umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1480/2024-133, od 27. veljače 2025., u točki III. izreke i sudi:
Nalaže se tužitelju ER naknaditi umješaču na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., naknaditi parnični trošak u iznosu od 795,52 eura ( umjesto iznosa od 1.720,52 eura), sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Končar - Metalne konstrukcije d.d., da tužitelju ER naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.
V. Umješač na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., odbija se s zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.“
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4361/2025-2 od 12. studenog 2025., umješaču na strani tuženika je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-50/2025-3 od 23. lipnja 2025. u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđen iznos glavnice od 2.141,14€ za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 6. ožujka 2023., zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Ostvaruju li tužitelji u odnosu na preinačeni/povišeni tužbeni zahtjev za traženje naknade neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada su postavili taj zahtjev?“
4. Protiv pobijane presude umješač na strani tuženika podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 –dalje: ZPP) u odnosu na naznačeno pitanje. Predlaže preinačiti podredno ukinuti drugostupanjsku presudu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija dopuštena.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu kod poslodavca, tuženika u ovom sporu. Iz stanja spisa proizlazi je da je tužitelj 31. listopada 2017. podnio tužbu radi naknade štete, koju tužbu je preinačio 6. ožujka 2023. na način da je povisio zahtjev za naknadu štete.
9. U reviziji je sporan tijek zakonskih zateznih kamata na preinačen odnosno povišen dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete.
10. Pobijajući drugostupanjsku odluku umješač kroz dopušteno pravno pitanje sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnog prava, smatra da je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo na preinačeni odnosno povišeni dio tužbenog zahtjev i da su tužitelju na taj dio zahtjeva zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 6. ožujka 2023. neosnovano dosuđene.
11. Naime, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelju dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete sa 7.759.00€ na 9.900.00€ , prema podnesku tužitelja od 6. ožujka 2023. te je na preinačeni iznos tužitelju dosuđena zatezna kamata od 1. kolovoza 2017. kao dana nepostupanja tuženika po odštetnom zahtjevu pa do isplate. Prvostupanjski je sud zaključio da su tužitelj i tuženik podjednako doprinijeli nastanku štete te je doprinos dosudio u omjeru 50/50% dok je drugostupanjski sud ocjenjujući propuste tužitelja i tuženika ocijenio da je veći propust na strani tuženika, kao poslodavca te da je odgovornost tuženika za nastalu ozljedu na radu 90%, a doprinos tužitelja 10%, slijedom čega je preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete od 7.830,00€ sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2017. prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda o tijeku zakonskih zateznih kamata kao pravilno.
12. Ovaj sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje u pobijanoj presudi o tijeku zateznih kamata na neimovinsku štetu. Naime, odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je nastala nakon toga.
13. Primjenom odredbe čl. 1103. ZOO tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 6. ožujka 2023. iz razloga što je tužitelj tek tim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povišeni iznos od 2.141.14€ odnosno za iznos koji je viši od onoga zatraženog u tužbi.
14. Stoga, kad je sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu višem od onoga zatraženog tužbom tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete zatražen u višem iznosu, u ovom sporu podneskom od 6. ožujka 2023., ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima primjenom shvaćanja nižestupanjskih sudova mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, i da ih se uz to još obveže na plaćanje zakonskih zateznih kamata na te iste obveze (tako u Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.).
15. Ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva tako u odlukama broj Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023., Rev-573/2024 od 1. travnja 2025, Rev-1029/2024 od 3. rujna 2022., Rev-247/2023 od 4. travnja 2023., Rev- 376/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev-499/2024 od 18. lipnja 2024.
16. Slijedom iznesenog odgovor na naznačeno pravno pitanje glasi:
Tužiteljima pripada pravo na dosudu zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen i tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je zahtjev postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
17. S obzirom da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda valjalo je prihvatiti reviziju umješača na strani tuženika i na temelju čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata kao u točki I. izreke presude.
18. Preinačenjem drugostupanjske presude umješaču je, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo dosuditi zatražene troškove revizijskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023, 07/25 dalje: Tbr.) i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije kao i trošak sastava revizije u iznosu od po 150 bodova, uz pripadajući PDV, ukupno 750,00€ dok iz spisa ne proizlazi da je umješač platio trošak sudske pristojbe slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke odluke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
