REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1653/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB, 54382731928, kojeg zastupa punomoćnik Luka Božić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri u Rijeci, protiv ovršenika RT GRACIJA d.o.o., Rijeka, Antuna Branka Šimića 29, OIB 41035026403, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakomon, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1063/2025-2 od 8. listopada 2025., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-628/2024- 4 od 4. lipnja 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026..,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Ovrhovoditelj je postavio pitanja:
"1. Prestaje li valjano sklopljeni ugovor o zakupu proizvoditi pravne učinke ako zakupnik, ovdje ovršenik, ovjerenom izjavom ustvrdi da je bio primoran potpisati takav ugovor te da li se takva izjava može tumačiti kao raskid ili otkaz ugovora o zakupu?
2. Obzirom su činjenice u konkretnom ovršnom predmetu sporne (valjanost novog ugovora o zakupu zbog naknadne izjave ovršenika), jesu li sudovi morali postupiti u skladu s člankom 54. stavkom 2. Ovršnog zakona te zakazati ročište, raspraviti sporne činjenice i donijeti zakonitu odluku umjesto donošenja rješenja bez održavanja ročišta?“.
4. U razlozima važnosti poziva se na ovosudnu odluku u predmetu Rev -1747/2018. U preostalom dijelu predlagatelj pobija pravilnost drugostupanjske odluke i shvaćanje drugostupanjskog suda da je sklopljeni novi ugovor o zakupu koji je na snazi i proizvodi pravne učinke. Predlagatelj, tvrdi suprotno, jer da je ovršenik sastavio ispravu u kojoj je izjavio da se ne smatra vezanim za taj ugovor, a da sud nije raspravio tu činjenicu (pa da bi time ovrhovoditelj imao pravo tražiti predaju i iseljenje iz prostora na temelju prvotnog ugovora o zakupu).
5. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) u svezi čl. 400. ZPP i čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. i 6/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Drugostupanjski sud je preinačio pobijano rješenje o ovrsi i odbio prijedlog za ovrhu jer je zaključio da je ovršenik nakon prestanka ugovora o zakupu sklopljenog na određeno vrijeme sklopio novi ugovor o zakupu za isti prostor, pa da je ovršna isprava (raniji ugovor o zakupu) izgubila svoju djelotvornost, jer je novim ugovorom ovrhovoditelj dopustio posjedovanje nekretnine. Pritom da nije utvrđeno da bi nova ovršna isprava (novi ugovor o zakupu) izgubila pravni učinak.
7. Prvo pitanje koje je postavljeno suprotno je utvrđenju suda, a to utvrđenje je da je novi ugovor o zakupu na snazi. Drugo pitanje izričito označuje „… u konkretnom ovršnom predmetu…“, pa sam odgovor na to pitanje nema učinak generalne primjenjivosti. Pored toga takvo pitanje iziskuje odgovor koji ovisi o konkretnim okolnostima slučaja.
7.1. U svojoj biti pitanja se svode na činjenično pitanje iz kojih činjenica bi se zaključivalo je li kasniji ugovor raskinut ili ne (pri čemu iz onog što je dostavljeno, pa tako i iz same Izjave, raskid ne proizlazi).
7.2. Pored toga sudska praksa na koju se poziva predlagatelj nije podudarna predmetnoj pravnoj situaciji iz razloga što se u tim naznačenim razlozima važnosti radi o parnici za raskidom ugovora zbog promijenjenih okolnosti povodom izjave o raskidu. Ovdje se radi o prijedlogu za rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave - ugovora o zakupu, u odnosu na koji prostor je sklopljen novi ugovor, a ovršenik je ovjerio svoju izjavu kojom izjavljuje da je bio primoran potpisati ugovor po neprihvatljivim uvjetima. Stoga ne egzistiraju razlozi neujednačene sudske prakse.
8. Kako naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
