REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-563/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽIŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Bartolić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 94/2023-107 od 22. prosinca 2023. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-94/2023-112 od 31. svibnja 2024., na sjednici 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„"I/ Nalaže se tuženiku ŽI platiti tužiteljici ŽIŠ iznos od 3.009,48 € / 22.675,00 kn sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 2.943,12 € / 22.175,00 kn počevši od 23. lipnja 2015., te

- na iznos od 66,36 € / 500,00 kn počevši od 22. prosinca 2023., a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika ŽI za naknadom troška parničnog postupka.".

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je troškovima postupka na način:

"I/ Nalaže se tuženiku ŽI naknaditi tužiteljici ŽIŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 5.423,71 € sa zateznom kamatom počevši od 31. svibnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice ŽIŠ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.121,52 € sa zateznom kamatom počevši od 31. svibnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika ŽI za naknadom troška parničnog postupka.".

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-94/2023-107 od 22. prosinca 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku ŽI u roku 15 dana platiti tuženici ŽIŠ ukupan iznos od 272,08 eura sa zateznim kamatama kako su određene pobijanom presudom koje teku:

- na iznos od 205,72 eura od 23. lipnja 2015., te

- na iznos od 66,36 eura od 14. svibnja 2025.

pa sve do konačne isplate.

II. Preinačuje se pobijana presuda u preostalom dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke te presude i u rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-94/2023-112 od 31. svibnja 2024. tako da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu štete u preostalom dijelu, za iznos od 2.737,4 eura, kao i za zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 66,36 eura u razdoblju od 22. prosinca 2023. do 13. svibnja 2025., te se određuje da svaka strana snosi svoj parnični trošak.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Revd-4085/2025-2 od 5. studenoga 2025. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku.

4. Tužiteljica je podnijela reviziju protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom II. izreke, kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odluka o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) u smislu rečenog dopuštenja, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uslijed koje je došlo do povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). Ovom sudu je predložila preinačenje drugostupanjske presude u pobijanom dijelu. Zahtijeva troškova postupka u povodu revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iz štetnog događaja kada je istu ugrizao pas tuženika. Zahtijevala je i imovinsku štetu za uništenu odjeću i pruženu tuđu pomoć.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, te rečenu imovinsku štetu (za 0,01 euro se tužba smatra povučenom). Taj sud je zaključio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti te da težina i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. To cijeneći i jačinu i trajanje fizičkih boli, duševnih boli (zbog smanjenja životne aktivnosti) i straha, te cijeneći dob tužiteljice.

9. Drugostupanjski sud potvrđuje odluku suda prvog stupnja u dijelu dosude naknade imovinske štete, a za neimovinsku štetu preinačuje pobijanu odluku i odbija taj zahtjev, posljedično preinačuje i odluku o troškovima postupka.

9.1. Taj sud, polazeći od nesporne činjenice da se 27. svibnja 2013. dogodio štetni događaj u kojem je tužiteljica pretrpjela štetu uslijed ozljede koju je zadao tuženikov pas, prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika. Vezano za ozljede koja je tužiteljica pretrpjela polazi od inicijalne medicinske dokumentacije te zaključuje da je tužiteljica zadobila ugriznu ranu desne podlaktice te da je dva dana nakon ozljeđivanja rana počela uredno cijeli. Nadalje, u obrazloženju svoje odluke taj sud naznačuje da je tužiteljica počevši od 2. srpnja 2013. prikupljala medicinsku dokumentaciju, pa tako i onu koja se odnosi na psihičke tegobe, te da je tako prikazivala tegobe koje stvarno nisu nastale, s ciljem postizanja veće naknade od tuženika. Taj sud obrazlaže da iz tih razloga ne može prihvatiti mišljenje vještaka prof. dr. sc. Branke Vidrih u pogledu trajanja i intenziteta pretrpljenog straha te u pogledu utvrđenja postojanja posljedica akutne reakcije na stres i posljedično razvoja poremećaja prilagodbe, a što da je uzrokovalo umanjenje životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 5%. Taj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. dr. Maje Roje Novak i dr. sc. dr. Zorana Veira (spec. neurolog i kirurg) i obrazlaže da je iz tog dokaza utvrđeno kako su zadobivene ozljede i tjelesni znakovi koji su zaostali manjeg obima i da ne kompromitiraju funkciju ruke, konkretno da je tužiteljica trpjela jake bolove jedan dan, srednje tri dana i manje 30 dana, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje malog stupnja (kozmetički defekt) vidljivo trećima samo ponekad u vidu ožiljka na desnoj podlaktici dužine 2-3 centimetra, da tužiteljica nije bila na bolovanju, da joj je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 7 dana po dva sata dnevno te da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice štetnog događaja u smislu smanjenja životne aktivnosti s aspekta tih vještaka. Nadalje, da su se ti vještaci u pogledu pretrpljenog straha priklonili nalazi i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Branke Vidrih, jer da ta kvalifikato rna okolnost spada u domenu psihijatrijskog vještačenja, ali da kako taj sud ne prihvaća navedeno psihijatrijsko vještačenje objektivnim, iako da drži nespornim kako je tužiteljica pretrpjela određeni strah, taj sud obrazlaže da prema čl. 223. st. 2. ZPP, po slobodnoj ocjeni, ocjenjuje neopravdanim „ … zbog novog vještačenja na tu okolnost odgoditi donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice“. Stoga taj sud cijeneći okolnosti pod kojima je došlo do ozljeđivanja tužiteljice, težinu ozljede tužiteljice kao ozljeda manjeg obima prema nalazu i mišljenju vještaka, činjenice da ona nije bila na bolovanju i da nisu zaostale trajne posljedice te činjenice da je tuženik izrazio iskreno žaljenje, a što da predstavlja oblik satisfakcije, te da vrednujući postupanje tužiteljice koja da uveličava neosnovano posljedice i time ide za težnjama koje nisu spojive sa naravi pravične naknade, zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja i težina povrede prava osobnosti ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade i odbija taj zahtjev.

10. Ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je revizija protiv nje dopuštena i samo u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava zbog koje je revizija dopuštena (pravo na obrazloženu sudsku odluku), sve u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP.

11. Osnovano revidentica ističe povredu na koju se poziva. Razlozi koje je drugostupanjski sud izložio vezano za zahtjev za popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti nisu valjani, razumljivi, razumni i provjerljivi, čime je povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje i obrazloženu odluku, a ujedno je počinio apsolutno bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

11.1. Nije moguće ispitati razloge zašto tužiteljici nije dosuđena naknada pretrpljene štete, kada drugostupanjski sud prihvaća, kao objektivan i stručan, nalaz i mišljenje sudskih vještaka mr. sci. dr. Maje Roje i dr. sci. dr. Zorana Veira, kojim su utvrđene povrede koje je tužiteljica zadobila te opseg bolova i stupanj naruženja koje je kod nje zaostalo, (uz prisutnost potrebe tuđe pomoći kroz prethodno navedeno vremensko razdoblje), te zašto ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Branke Vid rih, koji za davanje nalaza i mišljenja ima stručno znanje za razliku od suda, odnosno zašto nije odredio novo vještačenje. Pritom su se nalazu i mišljenju prof. dr. sc. Branke Vidrih priklonili i vještaci dr. Roje i dr. Veir u ocjeni pretrpljenog straha.

11.2. Nalaz i mišljenje vještaka je moguće ne prihvatiti sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku i to odredbi čl. 261. Ona određuje da ako je nalaz nejasan, nepotpun i proturječan sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, tada će sud obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještacima; ili ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

11.3. Razlog da je neopravdano zbog novog vještačenja odgoditi donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice nije razlog koji bi anulirao primjenu odredbe čl. 261. ZPP, pa niti u kontekstu načela ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP.

11.4. Nadalje, u pobijanoj odluci se navodi da je nesporno da je tužiteljica pretrpjela određeni strah, ali primjenom odredbe čl. 223. st. 2. ZPP ocjenjuje neopravdanim obnovu vještačenja. Međutim taj sud pogrešno tumači tu odredbu. Ona propisuje da ako je potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupno iznosu svih istaknutih zahtjeva povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, sud može o njima odlučiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir već razjašnjene okolnosti slučaja i prikupljene dokaze, a osobito isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako ih je sud saslušao.

11.4.1. Objektivni koncept definiranja neimovinske štete upućuje da su veličina neimovinske štete i visina pravične novčane naknade u korelaciji, za razliku od subjektivne koncepcije neimovinske štete gdje su ključni kriteriji gradacije bile one okolnosti koje su sada propisane st. 2. čl. 1100. ZOO (kvalifikatorne okolnosti). Ocjena straha je kvalifikatorna okolnost u ovom slučaju, a povreda prava osobnosti na tjelesno ili duševno zdravlje je osnova - zahtjev. Dakle, kod primjene odredbe čl. 223. st. 2. ZPP zahtjev u ovom slučaju nije naknada štete zbog pretrpljenog straha, već zbog povrede prava osobnosti i taj zahtjev za pravičnu novčanu naknadu ne ispunjava pretpostavku beznačajnosti u odnosu na ostale istaknuta zahtjeve.

11.5. Kada drugostupanjski sud cijeni da se radi o ozljedi manjeg obima on se poziva na nalaz i mišljenje vještaka. Tu se radi o ocjeni s medicinskog aspekta. A povreda prava osobnosti se ogleda u ovom slučaju u povredi tjelesnog i psihičkog integriteta osobe do koje je ovdje došlo ugrizom psa. Je li se radi o tzv. bagatenoj šteti ili težina povrede (koju sud ocjenjuje) i sve okolnosti slučaja opravdavaju dosudu štete, ocjena je suda. Razlozi za neprimjenjivane relevantne materijalno pravne norme (čl. 1100. ZOO) u ovom slučaju ne mogu se ispitati, jer nisu izneseni ozbiljni, relevantni i dostatni razlozi za odluku koja je donesena, odnosno drugostupanjski sud svoje pravno shvaćanje nije dostatno obrazložio na način, koji ne dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja.

12. U nastavku postupka sud drugog stupnja otklonit će ukazanu povredu i dati jasne i razumljive razloge za ocjenu osnovanosti zahtjeva za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

13. Na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, presuda drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zbog toga što je ukinuta presuda suda drugog stupnja, bilo je nužno ukinuti i odluku o troškovima postupka u istoj odluci.

14. O troškovima postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3 ZPP.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug