Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-163/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, po sucu izvjestitelju u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Miloševiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-992/2022-17 od 29. siječnja 2024. godine, dana 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-992/2022-17 od 29. siječnja 2024. godine.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 045-50-4071925 sklopljenog 30. travnja 2007. godine između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu kojim je određeno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 2.725,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno od dospijeća svakog do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.530,05 EUR parničnog troška sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2024. godine do isplate.

2. Žalbu je podnio tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama te između onog što se u razlozima presude navodi o odlučnim činjenicama i sadržaja isprava ili iskaza danim u postupku ne postoji proturječje.

6. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 30. travnja 2007. godine Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj 045-50-4071925 radi kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 15.499,40 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 223,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u auto kući dobila ponudu za sklapanje kredita a procedura sklapanja je dovršena kod tuženika te da joj nitko nije razjasnio odredbe vezane uz valutu a ugovor je bio unaprijed pripremljen

- iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković proizlazi da je iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, ukupno 2.725,81 EUR

- da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu 21. veljače 2022. godine.

6.2. Na temelju izloženog činjeničnog supstrata prvostupanjski je sud pravilno utvrdio ništetnim odredbu o valutnoj klauzuli i prihvativši nalaz i mišljenje vještaka kao objektivno i dano po pravilima struke pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ br. 35/05 i dr,; dalje: ZOO) i čl. 1111. ZOO, te dosudio tužiteljici iznos od 2.725,81 EUR sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. u vezi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

7. S obzirom na to da je odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (47/14, 110/15, 114/19, dalje: ZZP/14) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to znači da presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine obvezuje prvostupanjski sud. Posljedično tome prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja i u toj odluci. Dakle, osnova odgovornosti tuženika utvrđena je u navedenoj pravomoćnoj presudi. Osim toga, prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b. ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Zato je prvostupanjski sud pravilno svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelj ice utemeljio upravo na pravnim shvaćanjima sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tuženik nije niti predlagao dokaze u svrhu postojanja nekih posebnih okolnosti koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

8. Nadalje, odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03) koja je važila u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati, što tuženik nije učinio u konkretnom slučaju. Ista materija bila je jednako regulirana i odredbama ZZP iz 2007. godine. Stoga, primjenjujući valutnu klauzulu tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer je putem ovakve nerazumljive ugovorne odredbe tuženik potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO ali i članka 4. ZOO kojom je propisano da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne se pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Žalbenim navodima tuženika koji paušalno ističe da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo samo se preocjenjuju dokazi pravilno ocijenjeni po sudu prvog stupnja te u odnosu na te žalbene navode valja istaknuti da tuženik u provedenom postupku nije dokazao postojanje pojedinačnih pregovora s tužiteljicom glede odredaba o valutnoj klauzuli.

9. Treba naglasiti i da je test poštenosti spornih odredaba proveden već u kolektivnom sporu gdje je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači nisu mogli procijeniti posljedice koje bi te odredbe imale za njihovu financijsku situaciju a u ovoj parnici tuženik nije ni predlagao dokaze u prilog suprotnom utvrđenju.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud raspravio i istaknuti prigovor zastare. Presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je okončan predmetni spor, pa kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. godine dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti švicarski franak, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. veljače 2022. godine, dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina koji se računa od pravomoćnosti naprijed navedene presude iz kolektivnog spora.

11. Zakonita je i odluka o troškovima postupka kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).

12. Slijedom svega naprijed izloženog, a kako se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi ovlaštenjem iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke, dok je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan jer isti nije uspio s podnesenom žalbom pa je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Šibeniku 19. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić