1

Poslovni broj: Kž–539/2023-7

 

 

Poslovni broj: Kž–539/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. L., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 26. rujna 2023., broj : 6. K-2420/21-23, u sjednici održanoj 15. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženika J. L. i državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 
 

Obrazloženje

 

1.              Općinski kazneni sud u Zagrebu, presudom od 26. rujna 2023., broj: 6. K-2420/21-23, proglasio je krivim optuženika J. L. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv imovine – krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te ga je na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

 

1.1.              Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik J. L. u cijelosti je oslobođen od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženi J. L. osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te putem branitelja V. K., odvjetnika u Z., „iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga - osobito zbog odluke o kazni.“ U osobno podnijetoj žalbi optuženik predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok u žalbi podnesenoj putem branitelja predlaže „prihvatiti ovu žalbu te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno podredno, prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.“

 

2.1.              Žalbu podnosi i državni odvjetnik zbog odluke o kazni. Predlaže „da Županijski sud u Zagrebu, pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.“

 

3.              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi J. L. putem branitelja V. K., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana

 

4.              Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

 

5.              Žalbe nisu osnovane.

 

6.              Optuženik u osobno podnijetoj žalbi ističe povredu prava na obranu i prava na pravično suđenje tvrdnjom da tijekom postupka, iako je bio u istražnom zatvoru u razdoblju od 14. svibnja do 13. kolovoza 2021., nije imao branitelja te da nije nikada zaprimio optužnicu koju je inače prvi put vidio 27. rujna 2023., dok je postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti pak prvi put vidio 26. rujna 2023.

 

6.1.              Protivno tim tvrdnjama optuženika, njegovo pravo na obranu i pravo na pošteno suđenje nije povrijeđeno. Naime, iz predmetnog spisa kaznenog predmeta proizlazi kako je optuženik u svojstvu osumnjičenika ispitan pred policijskim istražiteljem dana 29. listopada 2020., upravo na okolnosti inkriminiranog mu kaznenog djela krađe koje je činjenično identično činjeničnom dijelu izreke pobijane presude. Prilikom tog ispitivanja optuženik J. L. je upozoren u smislu članka 272. stavak 2. ZKP/08, kojom je prilikom kao adresu svog prebivališta naveo adresu u Z., …, koja je inače i navedena u optužnici te se prije samog ispitivanja izričito odrekao prava na branitelja. Kako prvostupanjski sud nije mogao optuženiku dostaviti optužnicu na poznate adrese, to je od policije zatražena obavijest o optuženikovoj adresi, a iz dopisa Policijske postaje Okučani, od 11. studenog 2021., proizlazilo je kako optuženik boravi negdje na području Z., pa je sud optuženiku optužnicu dostavio putem oglasne ploče 16. studenog 2021., dok je sama optužnica potvrđena 25. studenog 2021. Nastavno je prvostupanjski sud zakazao raspravu za dan 26. listopada 2022., a iz povratnice na poziv od 10. lipnja 2022., proizlazilo je kako se optuženik nalazi u zatvoru. Optuženiku je s obzirom na tu okolnost branitelj po službenoj dužnosti postavljen 9. ožujka 2023., o čemu je optuženik i upoznat jer mu je to i prije donošenja rješenja o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti priopćeno, kako to proizlazi iz zapisnika s rasprave od 9. ožujka 2023., koja je upravo zbog toga i odgođena, pa je postavljeni branitelj po službenoj zajedno s optuženikom pozvan na raspravu zakazanu za dan 30. ožujka 2023. Ta je rasprava odgođena te je prema nalogu suda od 31. kolovoza 2023., nova rasprava zakazana za dan 14. rujna 2023, koja je također odgođena za dan 26. rujna 2023., i koja je tog dana održana i zaključena. Iz zapisnika s te rasprave od 26. rujna 2023., proizlazi kako je istoj uz optuženika prisustvovao i branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik V. K., kako optuženik nije imao nikakve primjedbe u svezi postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a pogotovo kako nije zahtijevao prekid ili odgodu rasprave radi pripreme obrane. Nadalje, proizlazi kako je optuženik nakon pouke o pravima izjavio da ih je razumio, a jednako tako i da je razumio pročitanu mu optužnicu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KO-DO-1308/21 od 22. srpnja 2021., kao i da je izričito izjavio kako će se braniti u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti. Nakon toga izjavio je da se prema optužnici smatra krivim, a u obrani, pored ostalog, i da je uzeo stvari iz predmetne trgovine. Optuženik se nije suglasio s osudom na predloženu kaznu, a prihvatio je sve dokaze optužbe te se suglasio s čitanjem istih i na izvedene dokaze nije imao primjedbi kao ni dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka. Nakon završnog govora branitelja u svom završnom govoru zamolio je da ga sud blaže kazni, obzirom da je nešto naučio te je naveo kako više neće počiniti kazneno djelo krađe, time da je iskazao i svijest da treba prestati piti i pronaći posao.

 

6.2.              Prema tome, iz podataka u spisu ne proizlazi da optuženik za vrijeme boravka u zatvoru nije imao branitelja te da nije bio upoznat s predmetom optužbe, a posebno da je optužnicu prvi put vidio 27. rujna 2023. Jednako tako proizlazi i da je optuženiku, koji se nakon pročitane mu optužnice izjasnio krivim za počinjeno kazneno djelo i koje je u suštini priznao, osigurana učinkovita obrana što proizlazi iz činjenice da optuženik nije nikada tražio vrijeme za pripremu obrane, što je i razumljivo obzirom da nije osporio optužnicu u pogledu kaznenog djela za koje je terećen, suglasio se s čitanjem i izvođenjem svih dokaza na kojima se temeljila optužnica, te na te izvedene dokaze nije imao primjedbi, a niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka, dok je branitelj po službenoj dužnosti na pobijanu presudu podnio žalbu u suštini samo osporavajući onaj dio presude s kojim se optuženik nije složio.

 

6.3.              Osim toga, osuđeniku se ukazuje da se u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) povreda tog prava ocjenjuje na temelju provedenog postupka u cjelini, nakon što se utvrdi je li optužena osoba u ravnopravnoj utakmici bila u mogućnosti osporavati navode optužbe i iznositi svoju obranu te predlagati svoje dokaze po principu jednakosti oružja. Optuženik je u ovom kaznenom postupku, dok se nalazio u zatvoru, cijelo vrijeme imao branitelja, na raspravi nije osporio osnovanost navoda optužbe, a odmah je sukladno tome izložio svoju obranu, te je aktivno sudjelovao u izvođenju dokaza.

 

6.4.              Imajući u vidu sve ove okolnosti, nema govora o tome da bi optuženiku J. L. bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu, a niti da bi se radilo o povredi prava na pošteno suđenje.

 

7.              U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelju valja ukazati kako nakon očitovanja da se smatra krivim te da je točno da je otuđio predmete koji se navode u činjeničnom opisu izreke presude (zapisnik s rasprave pred prvostupanjskim sudom od 26. rujna 2023.), u smislu odredbe članka 464. stavka 7. ZKP/08. nema pravo na podnošenje žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim „ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka“, a koje se razloge optuženik u žalbi ne ističe.

 

8.              Optuženik koji se žali iz svih žalbenih osnova, žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona ne obrazlaže te je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08., utvrdio da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakonsku odredbu članka 228. stavka 1. KZ/11, i stoga nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon.

 

9.              Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnu okolnost. Ukazuje kako priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo žaljenje i kajanje, s obzirom na dokaze koji su izvedeni tijekom postupka koji su nesporno upućivali na optuženika kao počinitelja kaznenog djela, nije trebalo imati karakter olakotnih okolnosti. Ukazuje i da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri kao otegotnim cijenio činjenicu optuženikove ranije kaznene osuđivanosti, odnosno da je višestruko kazneno osuđivana osoba zbog istovrsnih kaznenih djela, kako teških krađa, tako i krađa, zatim kaznenih djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijevare, te da je zbog tih kaznenih djela osuđivan na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, što na njega očito nije u dovoljnoj mjeri utjecalo da se kloni činjenja kaznenih djela već se u ovom predmetu ponovno javio kao počinitelj istih kaznenih djela. Smatra da se samo izricanjem strože kazne zatvora može postići generalna i specijalna svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na samog optuženika i druge građane da ne čine ovakva i slična kaznena djela.

 

9.1.              Optuženik se žali iz istog žalbenog osnova navodeći da visina kazne ne korespondira s posebnostima konkretnog predmeta te svim olakotnim okolnostima na strani optuženika, kao niti sa svrhom kažnjavanja koja je propisana člankom 41. KZ/11. Ukazuje na olakotne okolnosti koje je trebalo adekvatno cijeniti.

 

9.2.              Ispitujući pobijanu presudu po žalbama stranaka zbog odluke o kazni ovaj sud drugog stupnja, prihvaća sve utvrđene okolnosti po prvostupanjskom sudu kao pravilno utvrđene, a druge se ustvari niti ne navode u podnesenim žalbama. Pri tome je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao olakotno da priznao djelo, iskazao iskreno kajanje i žaljenje te činjenicu da za oštećenika nije nastala šteta obzirom da su otuđeni predmeti odmah vraćeni oštećeniku, a kao otegotno raniju višestruku osuđivanost, pa i zbog istih istovrsnih kaznenih djela.

 

9.3.              Sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir kazne prvostupanjski sud je adekvatno ocijenio i optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, uvažavajući pri tome i okolnost da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio alkoholiziran kao i pobude zbog kojih je kritične prigode otuđio isključivo prehrambene proizvode.

 

9.4.              Stoga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

 

10.              Iz navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, a kako prvostupanjski sud nije počinio povrede iz članka 476. stavka 1. KZ/11, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe državnog odvjetnika i optuženika J. L. odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

 

U Puli – Pola 15. siječnja 2024.