REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2140/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Grbić, odvjetnica u Zadru protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 7/2023-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-740/2020-35 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-7/2023-2 od 3. rujna 2025. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
Je li sklapanjem dodatka tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovorni odredbi?
Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-7/2023-2 od 3. rujna 2025. djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-740/2020-35 od 28. listopada 2022.
2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
Je li sklapanjem dodatka tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovorni odredbi?
Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“
2.2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe članka 385. a stavka 2. ZPP-a zbog povrede prava iz Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustava RH) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencije).
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci rješenja važna, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a, za odluku u sporu za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskog suda je u odnosu na postavljeno pravno pitanje neujednačena (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci.
6. U odnosu na istaknute povredu temeljnih prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
