REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-698/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Općina Omišalj, Omišalj, Prikešte 11, OIB: 72908368249, koju zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak iz Rijeke, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-332/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-400/2022-16 od 30. lipnja 2023., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem su postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povrede ustavnih i konvencijskih prava.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je sud u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se traži da se ispravi upis u zemljišne knjige na temelju kojeg se je tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] na način da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Krk, Općinskog suda u Crikvenici brisanje navedene uknjižbe te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja to jest da se provede uknjižba prava vlasništva na način da se kao vlasnik opet uknjiži tužitelj. U točki II. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev istaknut u eventualnoj kumulaciji kojim se traži da se kao nevaljanim utvrdi upis u zemljišne knjige na temelju kojeg se je tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] te da se naloži brisanje nevaljane uknjižbe te da se izvrši upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a u točki III. izreke također je odbijen tužbeni zahtjev istaknut u eventualnoj kumulaciji kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 358.351,58 Eur-a. U točki IV. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.109,38 Eur-a.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:

„1. Predstavlja li primjena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a glede dokaza o unosu u bilancu INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine prema posebnom Zakonu o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte diskriminaciju tužitelja u sporu sa jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države u postupovno-pravnom smislu.

2. Predstavlja li upis prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika u zemljišne knjige od 1992. godine pa sve do brisanja 2022. godine legitimno očekivanje tužitelja da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i time uživa zaštitu sukladno čl. 48. i čl. 49. Ustava Republike Hrvatske?

3. Predstavlja li traženje dostave bilance poduzeća INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine kao isključivog dokaza unosa nekretnina u temeljni kapital poduzeća INA-Industrija nafte nemogući dokaz/uvjet u parničnom postupku? 4. Predstavlja li dužnost dostave bilance poduzeća INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine radi dokazivanja osnovanosti uknjižbe prava vlasništva njenog pravnog sljednika pretjerani formalizam kojim se ograničava pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? 5. Je li pravo na potraživanje naknade za oduzeto/izvlašteno zemljište u ovome slučaju za tužitelja predvidljivo i osnovano kada se uzme u obzir da tuženik, niti itko drugi nije bio upisan kao vlasnik tog zemljišta do okončanja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka te tužitelj nije imao ni od koga niti potraživati predmetnu naknadu, te ukoliko jest predvidljivo i osnovano, predstavlja li u tom slučaju uskraćivanje prava na navedeno potraživanje povredu prava na pristup sudu zajamčenog čl. 6. EKLJP i povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP? 6. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravnoj osobi u sporu sa jedinicom lokalne samouprave u svojstvu Države radi zaštite njenog prava vlasništva prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava vlasništva?

7. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravne osobe u sporu započetom ex offo (reambulacija i obnova zemljišnih knjiga) s jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u parnici vođenoj radi zaštite prava vlasništva? 8. Je li tužitelj u odnosu na jedinicu lokalne samouprave diskriminiran u postupovno-pravnom smislu kada se u tom istovrsnom postupku provode istovrsni dokazni prijedlozi isključivo kada ih predloži jedinica lokalne samouprave, a odbijaju kada ih predloži privatnopravna osoba, kao što je riječ i kod istovrsnih postupaka radi ispravka upisa vođenih pred istim Sudom, te je li zbog takvog postupanja povrijeđeno pravo na dokaz i jednakost oružja iz čl. 6. EKLJP?

a) Primjenjuje li se odgoda primjene načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o zemljišnim knjigama na nekretnine koje na dan stupanja predmetnih zakona 1.1.1997. godine nisu bile u režimu društvenog vlasništva?

b) Primjenjuje li se zakonska odgoda povjerenja načela istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga i na nekretnine koje su bile predmetom Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-industrija nafte (NN 42/1990)?

c) Ima li zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su posebnim zakonom (Zakon o INA-i ) postale državno vlasništvo pa potom vlasništvo dioničkog društva u državnom vlasništvu te potom derivativnim slijedom upisano kao njegovo vlasništvo i upisano kao njegov temeljni kapital kojim je u međuvremenu raspolagao u korist trećih osoba (osnivanje hipoteka u korist državne banke HBOR), legitimno očekivanje da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i zaštićene čl. 1. Protokola 1. EKLJP? d) Ima li zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina o kojem pravu vlasništva je u upravnom postupku te potom pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske utvrđeno da iste predstavljaju njegovo vlasništvo legitimno očekivanje da su iste zaista njegovo vlasništvo sukladno čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju?“.

Za postavljena pravna pitanja tužitelj ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. Istovremeno podnosi prijedlog i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

4. Na prijedlog je odgovoreno.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga, jer je u postavljenim pitanjima dijelom riječ o pitanjima činjenične prirode te u kojima predlagatelj dijelom polazi i od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku, dok je dijelom riječ i o pitanj ima u odnosu na koja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. To stoga, jer je u odlukama na koje se predlagatelj poziva kao razlog važnosti postavljenim pitanjima, riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih utvrđenih u konkretnom predmetu.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom izloženog, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije i u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP -a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopušten (tako i ovaj sud u istovrsnim predmetima broj Revd-5227/2025, Revd-5174/2025, Revd-4010/2025, Revd-644/2025, Revd-628/2025 i Revd-580/2025).

9. Prema ocjeni ovog suda, s obzirom na sadržaj odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. u svezi s čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić