REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2177/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Ivetić Sokolić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-663/2025 od 17. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-667/2024-19 od 18. srpnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan i djelomično nedopušten.
4.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pitanja:
- „Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("ZOO")?“;
- „Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?“;
- „Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita u slučaju konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten korisniku kredita zaračunati naknadu sukladno svojoj Odluci o naknadama, kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i članka 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?“
- „Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?“.
4.2. Što se prva dva citirana pitanja tiče ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, iznesenog u presudama poslovni broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2002., Rev 659/2022 od 14. lipnja 2022. i Rev 43/2022 od 14. lipnja 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja je potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4.3. Ostala dva citirana pitanja nisu važna u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP-a, jer o njima ne ovisi odluka u sporu, budući da su u ovom predmetu utvrđene pretpostavke za nepoštenost sporne ugovorne odredbe te je ocijenjeno da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Nižestupanjske su odluke jasno i neproturječno obrazložene i ni po čemu nisu arbitrarne. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije tvrdi i da je na njegovu štetu povrijeđeno načelo jednakosti oružja, no, iz onoga što je u spis dostavio, proizlazi da mu je omogućeno iznositi i dokazivati tvrdnje na kojima temelji svoje protivljenje tužbenom zahtjevu, kao i da pobija tužiteljeve navode. Tako tuženik ničim nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno Ustavno i Konvencijsko pravo na pravično suđenje.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
