REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2180/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, protiv protustranke ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnica, majka FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1734/2024-2 od 6. veljače 2025., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-7/2024.-43 od 13. rujna 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1734/2024-2 od 6. veljače 2025., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-7/2024.-43 od 13. rujna 2024., zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačio razloge važnosti pozivajući se na nejedinstvenu praksu viših sudova (rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovn i broj Gž-184/202. i Županijskog suda u Zagrebu poslovn i broj Gž-3738/2022), te navodeći da o navedenim pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4. Predlagatelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li sud prilikom razvrgnuća suvlasništva ukoliko stranke nisu postigle sporazum o načinu razvrgnuća (ako nije moguće izvršiti etažiranje nekretnine) odbiti primijeniti odredbu članka 50. ZOV-a i izravnom primjenom članka 8. Konvencije o zaštiti prava na dom odrediti razvrgnuće isplatom na način da protustranka koja je manjinski suvlasnik u 1/5 dijela isplati predlagatelja koji je suvlasnik u 4/5 dijela nakon čega cijela nekretnina postaje vlasništvo manjinskog suvlasnika koji je imao svega 1/5 dijela suvlasništva nad tom nekretninom?
2. Da li članak 8. Europske konvencije i primjena tog članka u cijelosti derogira odredbu članka 50.ZOV-a o načinu razvrgnuća suvlasništva te da li sud primjenom članka 8. Konvencije može sam odrediti kako će se suvlasništvo razvrgnuti bez da o tome uopće postoji zakonska norma propisana zakonom?
3. Da li suvlasnik koji ima 1/5 suvlasništva nad nekretninom ima pravo na razvrgnuće isplatom i da mu stvar pripadne u cijelosti dok suvlasnik koji ima 4/5 suvlasništva gubi tu nekretninu u cijelosti?
4. Da li sud može ukoliko protustranka nije istakla prijedlog da isplati drugog suvlasnika već je predložila odbijanje prijedloga, donijeti odluku da protustranka isplati drugog suvlasnika?“.
5.1. U odnosu na prvo, drugo i treće postavljeno pitanje, odgovor daje izričita odredba čl. 52. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) koja glasi: (1) Kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno, sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe. (2) Sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz stavka 1. ovoga članka koji je s obzirom na okolnosti opravdan. (3) Ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.
5.2. Nadalje, odredba čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) obuhvaća pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (Predmet Zrilić protiv Hrvatske, Zahtjev br. 46726/11) test razmjernosti u kontekstu konvencijskog prava na dom (čl. 8. Konvencije) važan je kada se razvrgava suvlasništvo nad nekretninom u kojoj živi osoba koja se poziva na pravo na dom (u ovom slučaju invalidna osoba). U takvim okolnostima sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće koji je s obzirom na okolnosti opravdan (čl. 52. st. 2. ZVDSP- a) imajući u vidu prava suvlasnika da razvrgnu suvlasništvo i prava osobe koja u toj nekretnini ima „dom“ u smislu Konvencije (čl. 8. Konvencije).
5.3. Sud drugog stupnja je prilikom donošenja pobijanog rješenja uzeo u obzir pravna shvaćanja iz predmeta Zrilić protiv Hrvatske, Zahtjev br. 46726/11, te je provođenjem testa razmjernosti iznio pravno shvaćanje u pogledu osnovanosti prigovora prava na dom protustranke u postupku upravo u okviru primjene materijalnog prava (čl. 52. st. 2. ZVDSP-a). U takvim okolnostima, sud je primjenom čl. 52. st. 2. ZVDSP -a proveo test razmjernosti, pri čemu pravo na dom iz čl. 8. Konvencije predstavlja relevantan i pravno odlučan kriterij za ocjenu koji je način razvrgnuća, s obzirom na konkretne okolnosti, opravdan.
6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje navodi se da se tim pitanjem prvenstveno osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja te odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se stoga ne radi o pitanju koje bi imalo univerzalno značenje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Pozivanje na praksu viših sudova (rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovn i broj Gž-184/2021 i Županijskog suda u Zagrebu poslovn i broj Gž-3738/2022) ne koincidira s okolnostima konkretnog slučaja.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje povrede temeljnih ljudskih prava. Naime, nije dokazano da je zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav). To se odnosi na pravo jednakosti pred zakonom iz čl. 14. i pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava. Također, ovaj sud smatra da nije došlo ni do povrede konvencijskog prava, uključujući pravo na pravično suđenje. Sama činjenica da predlagatelj nije zadovoljan načinom na koji su sudovi tumačili i primijenili materijalno pravo ne znači da su mu povrijeđena ustavna ili konvencijska prava.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
