REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-161/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Preložnjak Bedić, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-734/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-621/2023-22 od 16. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice UK u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice UK u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-734/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-621/2023-22 od 16. svibnja 2025., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i tuženika 6. ožujka 2007., potvrđen kod Javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca 7. ožujka 2007., pod brojem OV - 4041/07, pa da stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorene strane kao ni za davatelja osiguranja.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja, a koja glase:
„1. Može li ugovor o kreditu opstati bez utvrđene nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu – o redovnoj kamati (cijeni) koja je u spornom ugovoru o kreditu formulirana od strane tuženika na način da je redovna kamatna stopa promjenjiva na način da se mijenja jednostranom odlukom banke-tuženika i može li ugovor o kreditu opstati bez utvrđene nepoštene i ništetne odredbe spornog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (predmetu ugovora)?
2. Može li predmetni ugovor o kreditu opstati s predmetnim ništetnim odredbama ili je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti?
3. Može li tužiteljica u ovom predmetu s uspjehom tražiti utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora o kreditu?
4. Je li sudovi mogu donijeti odluku primjenom odredbe članka 221.a ZPP, a da prethodno nisu ocijenjeni (niti obrazloženi) dokazi izvedeni u postupku u smislu odredbe čl. 8. ZPP?
5. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kada je tužiteljica predložila provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?
6. Je li ostvarena povreda postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost i povredu ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice na pristup sudu i pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu drugostupanjsku (čl. 375. st. 1. ZPP) i prvostupanjsku odluku u okolnostima u kojima prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, a drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tužiteljice u pogledu odlučnih žalbenih razloga tužiteljice protiv prvostupanjske presude, ne odgovaraju na tvrdnje i shvaćanja tužiteljice (ne daju razloge o odlučnim navodima) iznesene tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka?“.
2.1. Nadalje, tužiteljica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29.).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Navedeno stoga, što u odnosu na prvo, drugo i treće postavljena pitanja je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2025., Rev-106/2025-2 od 2. travnja 2025. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4.2. Nadalje, u odnosu na četvrto, peto i šesto postavljena pitanja valja reći da ista pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, s obzirom da ta pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl . 385.a st. 1. ZPP. Naime, pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, zbog čega nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.3. Osim toga, postavljena pitanja nisu važna ni stoga što tužiteljica, postavljajući navedena pitanja polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene (da nižestupanjske presude nisu dostatno obrazložene) kao i zbog toga što iz sadržaja prijedloga proizlazi da navedenim postupovnopravnim pitanjima tužiteljica u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
6.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a
7. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
