REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-875/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Drago Tolić i Josip Tolić u Zadru, protiv tuženice ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-199/2024-15 od 3. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-421/2023-12 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate 11.000,00 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„Ima li predugovor u kojem su navedene stranke, predmet kupoprodaje i kupoprodajna cijena samo zbog toga značajke glavnog ugovora?
Može li se kapara ugovoriti prije sklapanja glavnog ugovora?
Da li imenovanje davanja dijela kupoprodajne cijene prije isplate ostatka nazivom „kapara“, automatski znači da je među strankama dogovorena kapara u smislu čl. 303. - 304. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)?“,
za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda vodeći računa o činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja, a ona se u ovoj fazi postupka ne mogu dovoditi u pitanje, pitanja koja postavlja tužitelj u svojoj biti osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja i dovode u pitanje karakter i tumačenje konkretnih ugovora sklopljenih između stranaka, pa se stoga ne može raditi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drug im sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
9. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
