REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-867/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Mihalj, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi povrata zajma, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-924/25-2 od 27. kolovoza 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-217/15-47 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-924/25-2 od 27. kolovoza 2025. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:

„je li obveza vraćanja novčanica po ništetnom ugovoru o zajmu u stranoj valuti obveza restitucije (naturalnog povrata), koja ne nosi kamatu i ne stvara dospjelost, ili može li sud takvu obvezu tretirati kao novčanu činidbu, s posljedicama koje zakon veže uz novčane obveze (kamate, dospjelost, ovršnost).

Odnosno

Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojemu se, u slučaju ništetnog ugovora o zajmu u stranoj valuti, obveza vraćanja primljenih novčanica u istoj valuti može transformirati u novčanu činidbu s pripadajućom zateznom kamatom, bez prethodnog utvrđenja da je vraćanje primljenog u naravi nemoguće, suprotno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima i njegovoj svrsi da uspostavi prijašnje faktično stanje, a ne novi novčani odnos između stranaka?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Drugostupanjski sud je pobijanom odlukom djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da je predmetni ugovor o zajmu ništetan pravni posao u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09 i 153/09 - dalje: ZDP) i da je svaka ugovorna strana sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora kao stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO-a). Pritom valja reći da je odluka drugostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata donesena shodno odredbi čl. 1115. ZOO-a i podudarna s pravnim shvaćanjem ovog suda koje je doneseno na sjednici Građanskog odjela toga suda od 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04, a prema kojem se "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva."

4. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

5. Tuženik se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa