REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-863/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Rujaku-Marčiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika DK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1171/2024-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-423/2022-29 od 11. srpnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je u točki I. izreke utvrđeno je da u korist nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište, stambena zgrada, punta Radman površine 1525 m , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a na teret nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište, stambena zgrada, punta Radman površine 313 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, postoji stvarna služnost staze, na skici izrađenoj po Geo Lesi j.d.o.o., odnosno stalnom sudskom vještaku geodetske struke Draženu Torbarini od 15. siječnja 2021., koja je sastavni dio presude, obojana crvenom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-A, širine 0,73 m i dužine 8,60 m, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to stvarno pravo, a temeljem te presude, upiše u zemljišnoj knjizi. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da o svom trošku ukloni betonski zid sagrađen neposredno ispred drvenih dvorišnih vrata tužitelja, a koji zid se na navedenoj skici od 15. siječnja 2021. proteže pravcem između točaka označenih brojevima 1 i 2, te mu se zabranjuje poduzimanje takvih, ali i bilo kakvih drugih građevinskih radova kojima bi se onemogućilo konzumiranje služnosti iz točke I. izreke presude. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.633,89 Eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2024. do isplate.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik podnosi prijed log za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Smatra li se tužba radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti materijalno-pravnim sredstvom zaštite sukladno čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014)?
2. Je li tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje tužbe radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti ukoliko svoje pravo nije predočio u postupku (tadašnje) nove izmjere, odnosno obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno radi li se o stvarnom pravu koje se trebalo predočiti u postupku (tadašnje) nove izmjere, odnosno obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]?
3. Može li se pravo stvarne služnosti steći ukoliko na strani stjecatelja nikada nije postojao „animus“ za stjecanje prava?
4. Je li sud u postupku utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti staze dužan utvrđivati postoji li drugi alternativni pristup povlasnoj nekretnini koji bi bio prikladniji ili jednako prikladan kao onaj čije se utvrđenje traži?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385 .a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i iz razloga propisanih čl. 385.a st. 2. ZPP-a budući drži da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tuženika zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to povreda prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava te pripadajuće Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6.1. Konvencije.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
6. U ovom postupku sudovi utvrđuju, a u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, da tužitelj kao pošteni posjednik dokazao nesmetano korištenje sporne staze koja prolazi dijelom nekretnine sada tuženika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji je u skici geodetskog vještaka Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021. omeđen slovima A-B-C-D-A), za pristup s javnog puta na svoju nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], najmanje od 1980-tih godina, a i ranije, čemu se prijašnji vlasnici poslužne nekretnine nisu protivili, pa je svakako još dok je vlasnik poslužne nekretnine bio NK, istekao rok od 20 godina, čime je na temelju zakona - dosjelošću osnovana stvarna služnost staze na teret nekretnine sada u vlasništvu tuženika (kčbr. [katastarska čestica]) u korist nekretnine tužitelja (kčbr. [katastarska čestica]), pa pozivajući se na odredbe čl. 186., čl. 190., čl. 218. st. 1. i čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP-a) prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja tog prava služnosti i upisa istog u zemljišne knjige. Također, utvrdivši da je tuženik izgradnjom betonskog zida ispred drvenih dvorišnih vrata tužitelja, na prostoru između točaka 1 i 2 skice geodetskog vještaka Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021., onemogućio izvršavanje služnosti staze, pozivajući se na odredbe čl. 177. st. 3. i čl. 234. ZVDSP - a, pružio je zaštitu tužitelju kao vlasniku povlasne nekretnine te naložio tuženiku da ukloni sporni betonski zid, uz zabranu poduzimanje takvih ili drugih građevinskih radova kojima bi onemogućio konzumiranje služnosti.
7. Prema tome, pitanja tuženika polaze od drugačijih činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja i u stvari se pitanja svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje podupire pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđenja da je tužitelj stekao dosjelošću pravo služnosti pa stoga suprotno tvrdnjama tuženika po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tuženik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP - a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drug im sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
9. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
10. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora na prijedlog nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na prijedlog nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odlučilo kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
