REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1627/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika BAVA inženjering d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 2, OIB: 28830527004, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-524/2020-58 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-524/2020-58 od 26. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku Bava inženjering d.o.o. Zagreb, OIB: 28830527004 isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 103.915,32 eur, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća na svaki pojedinačni iznos pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka I. izreke). Naložio je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 17.605,05 eur, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. U obrazloženju je naveo da je uvidom u Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 52. spisa) utvrdio da je službena osoba Državnih nekretnina ŠO u Zapisniku naveo da se preuzima poslovni prostor od 152,94 m2, da je MO, iz judo kluba Black Belt ostavio ključ prostora, koji je imao priključke od susjednog prostora (Bava Inž.). Uvidom u dopis tuženika Državnim nekretninama d.o.o. sud je utvrdio da je u dopisu tuženik detaljno opisao tko je koristio prostor djelomično [adresa] i [adresa], naveo da je to u naravi bio jedinstven prostor trgovačkog-proizvodnog poduzeća Odjeća gdje su se nalazili uredi ([adresa]) i tekstilni pogon ([adresa]), da je tuženik postao vlasnikom prostora u [adresa], te iskazao zainteresiranost za korištenje prostora u vlasništvu tužitelja. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠO (list 119. -120. spisa), s time da iz njegovog iskaza proizlazi da nema nikakvih saznanja o tome tko se koristio poslovnim prostorom u spornom razdoblju, odnosno da pretpostavlja da je prostor koristila osoba koja nije htjela doći na predaju te ne može točno reći kako se osoba zvala. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit u dijelu u kojem je iskazivao o samom prostoru, kao i u dijelu da nema saznanja tko je koristio prostor, odnosno iz njegovog iskaza ne proizlazi da je tuženik koristio prostor u utuženom razdoblju. Uvidom u iskaz ŠOU, zakonskog zastupnika tuženika, sud je utvrdio da je on u svom iskazu naveo da je tuženik koristio dio nekretnine i to radi prolaza do sanitarnog čvora, da je nekada bila cjelina prostora na broju 33 i 35, odnosno da se radilo o bivšoj tvornici tekstila, da je površina spornog prostora 154 m2, da je tuženik koristio dvije dvorane u svom vlasništvu, da je postojao hodnik kojim se išlo u sanitarni čvor, time da su sporni dio koristili judo klubovi, da je prostor uglavnom koristio judo klub Black Belt. U odnosu na saznanja o primopredaji prostora od 3. srpnja 2019. (list 52. spisa) zakonski zastupnik tuženika navodi da ima saznanja da je došlo do primopredaje prostora te su Državne nekretnine d.o.o. preuzele navedeni prostor, s time da zakonski zastupnik tuženika nije imao ključ od prostora, s time da iz navedenog Zapisnika proizlazi da je ključ ostavio MO, judo klub Black Belt. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit i logičan, s obzirom da u trenutku primopredaje nije imao ključ, odnosno da je službena osoba Državnih nekretnina dobila ključ od susjeda, kod kojeg je ključ ostavio MO. Uvidom u iskaz svjedoka MO, predsjednika judo kluba Black Belt sud je utvrdio da je, nakon što je svjedoku predočen zapisnik od 3. srpnja 2019., on naveo da je ključ predao gospodinu AO, a koji je u zapisniku naveden kao susjed [adresa], da se nije susreo sa službenom osobom Državnih nekretnina KO, da od tada judo klub ne koristi taj prostor, te da je judo klub preseljen u Dom sportova, da je nakon ovrhe „zatvorio“ judo klub BLACK BELT, te da se klub zove BLACK BELT BB, da novi klub koji normalno funkcionira ima 6 stalno zaposlenih i 4 honorarnih, kao i da je da je iz prostora izašao otprilike 2017. godine kada je dobio na korištenje prostor u Domu sportova. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit jer je dan u skladu s navodima Zapisnika od 3. srpnja 2019., kao i s ostalom pisanom dokumentacijom koja je dostavljena u spis. Izvedenim dokazima nije na nedvojben način utvrđeno da je tuženik bez pravne osnove koristio predmetni poslovni prostor tužitelja. Utvrđeno je da su predmetni poslovni prostor isključivo koristili društvo DOJO d.o.o. i sportski (judo) klubovi. Tuženik je samo prolazio kroz predmetni prostor kako bi mogao pristupiti zajedničkom sanitarnom čvoru, s time da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da im je trebao samo nužni prolaz, što je i utvrđeno na temelju iskaza svjedoka MO i ŠOU.

3. Tužitelj u žalbi navodi da iz dopisa Gradskog komunalnog gospodarstva d.o.o. od 19. ožujka 2019., koji je tužitelj dostavio uz tužbu, jasno proizlazi da je visina naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora koju je BAVA INŽENJERING d.o.o. bilo dužno podmirivati Gradu Zagrebu iznosila 10.257,35 HRK (odnosno 1.361,38 eur). Tužitelj je u spis dostavio i dopis ovdje tuženika od 31. svibnja 2019., koji je zaprimljen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 13. lipnja 2019., naslovljen kao zahtjev za postupak osiguranja dokaza u svrhu nužnih ulaganja u nekretninu, u kojem zahtjevu tuženik navodi da je poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade lijevo, koji se sastoji od više prostorija, ukupne površine 152,94 m2, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), koji se nalazi na adresi [adresa], u zgradi izgrađenoj na zk.č.br. iz zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, sanirao i adaptirao te uložio nužna i značajna materijalna sredstva, pa traži da se provede vještačenje na okolnost nužno uloženih sredstava u predmetnu nekretninu. Iz navedenog zahtjeva, nedvojbeno proizlazi da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor. Tužitelj je u podnesku od 9. ožujka 2021. predlagao izvođenje dokaza uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-334/19-9, a koji dokaz sud nije uzeo u obzir. Osim toga, iz dopisa-obavijest od 11. travnja 2019., koji je tuženik uputio društvu Državne nekretnine d.o.o., tuženik navodi da bi htio nastaviti sportsko djelovanje u predmetnom prostoru jer da skupa s prostorom u [adresa] predstavlja funkcionalnu cjelinu, te da tuženik za prostor u [adresa] plaća trošak vode i odvodnje. Navedenim dopisom, koji je ovjeren pečatom korisnika i potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika, tuženik faktički potvrđuje da koristi predmetni prostor bez pravne osnove, jer se izražava spremnost za reguliranjem statusa korištenja kroz Ugovor o najmu ili podredno kupnju poslovnog prostora. Sud također zanemaruje iskaz svjedoka MO (str. 2. Zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 3. lipnja 2024., odlomak 9.): „Na poseban upit pun. tuženika da li je koristio prostor u [adresa], svjedok navodi da je klub koristio prostor u [adresa], te da je bio u najmu u tom prostoru prema ugovoru s tuženikom…“ Iz ovih navoda svjedoka, proizlazi da je tuženik raspolagao s prostorom tužitelja, dajući ga na korištenje trećim osobama, a koje postupanje bi bilo u suprotnosti s čl. 19. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11), prema kojoj odredbi zakupnik nema pravo poslovni prostor ili dio poslovnog prostora dati u podzakup. Analogno toj odredbi, moglo bi se zaključiti da niti neovlašteni korisnik (jer tuženik s tužiteljem nema sklopljeni ugovor o korištenju), ne može raspolagati poslovnim prostorom dajući ga u podzakup. Slijedom toga, tužitelj smatra, da tuženik kao nepošteni posjednik, temeljem čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV), mora naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja predmetnog poslovnog prostora. Povredu materijalnog prava tužitelj nalazi i u odluci o troškovima postupka. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.955,40 eur.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev radi naknade koristi koje je tuženik, prema navodima tužitelja, imao kao nepošteni posjednik za vrijeme svojeg posjedovanja poslovnog prostora u [adresa], u razdoblju od lipnja 2014. do srpnja 2019. godine.

8. Prvostupanjski sud je (pravilno) utvrdio, a u kojem dijelu tužitelj u žalbi niti ne osporava tako utvrđeno činjenično stanje, da:

- iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između Grada Zagreba i DOJO d.o.o., [adresa] (list 30. -34. spisa) proizlazi da su GRAD ZAGREB kao zakupodavac i DOJO d.o.o. iz [adresa], kao zakupnik sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u 1. zoni, za prostorije u prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 169,94 m2, 8. veljače 2005., s time da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a zakup teče od 1. ožujka 2005. u skladu sa

Zaključkom od 29. prosinca 2004.,

- je DOJO d.o.o. ušao u posjed navedenog prostora,

- je to trgovačko društvo čiji je direktor bio sadašnji direktor tuženika, brisano

14. ožujka 2011. iz sudskog registra,

- je tužitelj 19. rujna 2012. utvrđen vlasnikom predmetnog poslovnog prostora,

- iz dopisa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 21. siječnja 2015. (list 29. spisa) upućenog JUDO KLUBU BLACK BELT, [adresa], proizlazi da je pošiljatelju 8. veljače 2013. dostavljen Zahtjev za dodjelom poslovnog prostora na korištenje poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske površine 152,94 m2, da je Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske donijelo 3. listopada 2013. Odluku o kriterijima, mjerilima i postupku dodjele prostora u vlasništvu Republike Hrvatske na korištenje organizacijama civilnog društva radi provođenja programa i projekata od interesa za opće dobro, te pozvao primatelja na dostavu dokumentacije, iz čega da je vidljivo da je judo klub, a ne tuženik tražio davanje prostora u zakup 2013. godine, s time da je utuženo razdoblje od lipnja 2014.,

- je tuženik vlasnik poslovnog prostora u [adresa], i da je taj poslovni prostor s predmetnim poslovnim prostorom nekada činio cjelinu odnosno da se radilo o bivšoj tvornici tekstila,

- je tužitelj preuzeo predmetni poslovni prostor 3. srpnja 2019. te da je u zapisniku o primopredaji navedeno da ključ predaje AO (susjed [adresa]), a da je ključ ostavio MO, judo klub Black Belt.

9. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite iskaze saslušanih osoba od kojih je predstavnik tužitelja ŠO koji je preuzeo predmetni poslovni prostor (kao službena osoba Državnih nekretnina), u bitnom, iskazao da ne zna tko je koristio predmetni poslovni prostor u spornom razdoblju, dok su direktor tuženika ŠOU i predsjednik tadašnjeg judo kluba Black Belt MO suglasno iskazali da je navedeni judo klub u spornom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor, a MO i potvrdio navod iz zapisnika o primopredaji da je on ostavio ključ susjedu AO koji ga je predao predstavniku tužitelja.

10. S tim u vezi se tužitelj u žalbi poziva samo na dio iskaza svjedoka MO koji glasi: „Na poseban upit pun. tuženika da li je koristio prostor u [adresa], svjedok navodi da je klub koristio prostor u [adresa], te da je bio u najmu u tom prostoru prema ugovoru s tuženikom…“. Međutim, tuženik je prvi dan nakon ročišta na kojem je saslušan navedeni svjedok predložio ispravak zapisnika od 3. lipnja 2024. na način da na str. 2., predzadnji pasus, umjesto prostor u [adresa], ispravno stoji prostor u [adresa] jer da je navedeni svjedok u svom iskazu naveo da je njegov klub (Judo klub Black belt) s tuženikom imao sklopljen Ugovor o zakupu za poslovni prostor u na adresi [adresa], ali je u zapisniku pogrešno navedeno [adresa]. Za to je priložio i odgovarajući dokaz - Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] (listovi 112. i 113. spisa), pa ovaj sud ocjenjuje taj žalbeni navod nevažnim za ocjenu pravilnosti pobijane presude.

11. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja da je tuženik kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 13. lipnja 2019., podnio zahtjev za postupak osiguranja dokaza u svrhu nužnih ulaganja u predmetnu nekretninu, a koji je zahtjev tuženik naknadno povukao, ni taj navod nije od odlučnog značenja za ocjenu pravilnosti pobijane presude jer je nesporno da je prethodni zakupnik predmetnog prostora bilo društvo DOJO d.o.o. čiji je direktor bio sadašnji direktor tuženika dok je direktor tuženika iskazao da je to društvo (koje je 2011. godine prestalo postojati) uložilo u predmetni prostor „cca 50.000 € do 60.000 €“. Zato ovaj sud ocjenjuje da je tuženik iz tog razloga podnio navedeni zahtjev i da to nije dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik u spornom razdoblju koristio predmetni prostor.

12. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja kako činjenica da „u dopisu-obavijesti od 11. travnja 2019., koji je tuženik uputio društvu Državne nekretnine d.o.o., tuženik navodi da bi htio nastaviti sportsko djelovanje u predmetnom prostoru jer da skupa s prostorom u [adresa] predstavlja funkcionalnu cjelinu, te da tuženik za prostor u [adresa] plaća trošak vode i odvodnje“ potvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju koristio predmetni prostor, i to naročito kada se uzme u obzir ostali sadržaj toga dopisa, pa tako npr. da „predmetni prostor u [adresa] nema nikakvih komunalnih priključaka“, da se „prilaz prostoru i ulaz u prostor odvija kroz prostor [adresa] te da „se sanitarni čvor svlačionice i tuš kabine nalaze u [adresa], prostor se grije agregatom iz [adresa], a jedino se plaća trošak za vodu u [adresa].

13. Na to da je judo klub Black Belt, a ne tuženik, koristio predmetni prostor u spornom razdoblju upućuje i sadržaj dopisa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 21. siječnja 2015. i sadržaj zapisnika o primopredaji od 3. srpnja 2019., citirani u točki 8. ovog obrazloženja.

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a utvrdio da se u spornom razdoblju u predmetnom poslovnom prostoru nalazio judo klub Black Belt, a ne tuženik, te da tuženik nije dao taj prostor u zakup tom judo klubu. Posljedično tome, pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 165. st. 1. ZV -a pa stoga niti da tuženik naknadi tužitelju koristi primjenom te zakonske odredbe.

15. Shodno tome, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci, s tim da tužitelj u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac