REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3578/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjana Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRENTON d.o.o., OIB: 93499654689, Nazorov prilaz 8, Split, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika TINTA I TONERI d.o.o., OIB: 73313154942, IV. Gardijske brigade 41, Split, kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-64/2021-44 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -64/2021-44 od 6. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika kao predstečajnog vjerovnika u iznosu od 124.172,44 EUR prijavljene u predstečajni postupak nad stečajnim dužnikom, ovdje tužiteljem, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-247/2020 te je odbijen i zahtjev kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka. U točki II. izreke pobijene presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 28.237,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je prigovor zastare tužitelja neosnovan. Prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude da je tuženik podnošenjem prijedlog za ovrhu od 15. siječnja 2015., odnosno podnošenjem podneska kojim je tražio preinaku tužbe 10. srpnja 2015. u predmetu poslovni broj Povrv-728/2015 (kasnije Povrv-181/2019) prekinuo tijek zastare za sve dospjele tražbine koje je tuženik kao tužitelj potraživao u postupku poslovni broj Povrv-728/2015 (kasnije Povrv-181/2019) na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj; 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Nadalje ističe da je navedeni predmet okončan na način da je tužba ovdje tuženika odbačena zbog pogrešnog pravnog puta te da na temelju čl. 243. st. 1. ZOO-a nije nastupila zastara navedenih potraživanja jer je tuženik opet unutar zakonom propisanog roka od 3 mjeseca pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tužitelja i to 4. ožujka 2020. pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru poslovni broj Ovr-313/2020. Odluka o troškovima postupka je donesena temeljem odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U bitnome tužitelj ističe da ne postoji istovjetnost ovršnih postupaka i objektivni identitet sporova koji su se vodili između istih stranaka. Tužitelj ukazuje da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tužitelja, kao ovršenika, 23. rujna 2014. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate mjesečnih zaduženja zakupnine poslovnog prostora na temelju Ugovora o zakupu od 1. studenog 2011. solemniziranog od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod poslovni brojem OV-9169/2011 (dalje u tekstu Ugovor), za razdoblje od rujna 2013. do kolovoza 2014. u ukupnom iznosu od 1.039.822,07 HRK. Kako je navedeni postupak zbog pogrešnog pravnog puta završio ukidanjem platnog naloga i odbacivanjem tužbe tuženik je onda 4. ožujka 2020. kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave radi isplate zakupnine za razdoblje od rujna 2012. do listopada 2014. za ukupni iznos od 538.630,48 HRK. S obzirom na navedeno tužitelj ističe da ne postoji objektivan identitet spora, da cijeli niz mjesečnih zaduženja za zakupninu je zapravo prvi put tek utuženi prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave od 4. ožujka 2020. te da stoga u odnosu na ta mjesečna potraživanja zakupnine iz Ugovora se ne može primijeniti čl. 241. i 243. ZOO -a na temelju kojih prvostupanjski sud zaključuje da je došlo do prekida zastare (jer je postupak pokrenut ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave od 23. rujna 2014. odbačen odlukom Trgovačkog suda u Splitu od 14. listopada 2019. pod poslovnim brojem Povrv-181/19 (ranije Povrv-728/2015). Također, tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio čl. 243. st. 1. ZOO-a jer je odlukom Trgovačkog suda u Splitu od 14. listopada 2019. poslovni broj Povrv-181/19 kojom je tužba tuženika odbačena donesena upravo zbog razloga koji su se ticali biti stvari. Nadalje, tužitelj prigovara i ocjeni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te navodi da sam vještak u svome nalazu i iskazu tvrdi da su od strane tuženika 20. svibnja 2020. utužene i druge tražbine, a ne samo one koje su utužene i 20. listopada 2014. od strane tuženika. Tužitelj navodi da je jasno da se u odnosu na te novo utužene tražbine ne mogu primjenjivati odredba o prekidu zastare u smislu čl. 243. st. 1. ZOO-a. Nadalje, tužitelj smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da je tuženik prekinuo tijek zastare za tražbine koje je obuhvatio svojim podneskom od 10. srpnja 2015. kojim je pokušao preinačiti tužbu, u tome prvom ovršnom postupku, na način da proširi svoj tužbeni zahtjev i na mjesečna zaduženja za zakupninu koja nije prvotno utužio. Tužitelj navodi da je nepravilno podnesak kojim se traži preinaka tužbenog zahtjeva, koji je odbačen, cijeniti u smislu čl. 241. ZOO -a. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge tužitelja kao osnovane i preinači pobijano odluku na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj sud je ispitao u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) ovaj sud je zaključio da je donošenjem prvostupanjske presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da presude sadrži nedostatke o odlučnim činjenicama zbog kojih ju je nemoguće ispitati.

7. Iz spisa proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika kao predstečajnog vjerovnika u iznosu od 935.577,28 kn prijavljene u predstečajni postupak nad predstečajnim dužnikom, ovdje tužiteljem, a predstečajni postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-247/2020 te da jedno od osnova prijavljenih potraživanja predstavlja rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem Ovr-313/2020. Također, vidljivo je da se većina iznosa osporenog potraživanja u predstečajnom postupku odnosi na potraživanja s osnove mjesečne zakupnine koju tuženik potražuje od tužitelja na temelju ovršne isprave Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 1. studenog 2011. između tuženika kao zakupodavce i tužitelja kao zakupoprimca, a solemniziranog kod javnog bilježnika Nevenke Kekez 25. studenog 2011. pod poslovnim brojem OV-9169/11(dalje u tekstu Ugovor). Nadalje, iz nalaza sudskog vještaka i među strankama neosporno proizlazi da su tijekom ranije vođenih ovršnih postupaka radi naplate navedene zakupnine izvršene i određene uplate od strane tužitelja.

8. Tužitelj svoje osporavanje prijavljene tražbine tuženika temelji na činjenic i da je za određena pojedinačna mjesečna potraživanja zakupnine na temelju Ugovora protekao zastarni rok, sve sukladno čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje u tekstu OZ).

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da zastarni rok za pojedinačne tražbine mjesečne zakupnine iz Ugovora iznosi 3 godine. Iako je predmetni Ugovor solemniziran pojedinačna mjesečna zaduženja zakupnine s osnove Ugovora predstavljaju povremenu tražbinu koja proistječe iz tog Ugovora kao javnobilježničkog akte te sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, to jest u roku od 3 godine od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja zakupnine. Istovremeno, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kada zastara za svako pojedino potraživanje mjesečne zakupnine počinje teći. Naime, u čl. 215. st. 1. ZOO -a je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle, zastara počinje teći danom dospijeća svakog pojedinog mjesečnog potraživanja zakupnine. Spisu na listu 145. prileži predmetni Ugovor te u čl. 6. Ugovora je ugovoreno da dospijeće pojedinih mjesečnih zaduženje s osnove zakupnine dospijeva do 15-og (petnaestog dana) u tekućem mjesecu.

10. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 241. ZOO-a kada je odlučio da je tuženik prekinuo zastaru mjesečnih potraživanja s osnove zakupnine podneskom od 10. srpnja 2015. kojim traži preinaku tužbe u predmetu koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Povrv-728/2015 (kasnije Povrv-181/2019). Prema shvaćanju ovoga suda na podnesak kojom se traži preinaka tužbe o kojoj konačno nije izrekom od strane suda odlučeno, jer je u tome postupku ukinut u cijelosti platni nalog i tužba odbačena, nije primjenjiva odredba čl. 243. st. 2. ZOO-a gdje je propisano da ako u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe vjerovnik opet pokrene tužbu da smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom. Također, ne može se smatrati da je takav podnesak i tužba ili radnja u smislu čl. 241. ZOO -a kojom se prekida tok zastare. U konkretnom slučaju prvom tužbom je nesporno prekinuta zastara u odnosu na potraživanja obuhvaćena takvom tužbom, odnosno ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave od 23. rujna 2014. Kako navedenom tužbom nisu obuhvaćena potraživanja sadržana u kasnijem podnesku kojim se traži preinaka tužbe, te se je tužitelj (ovdje tuženik) protivio navedenoj preinaci i sud nije odlučio o navedenoj preinaci, ovaj sud je stajališta da se u konkretnom slučaju nije pravilno primijenio čl. 243. st. 2. i čl. 241. ZOO -a jer do prekida zastara u odnosu na potraživanja za zakupninu koja su prvi put navedena u podnesku od 10. srpnja 2015. kojim se traži preinaka zapravo nije ni došlo. Podnesak kojim se traži preinaka tužbe o kojem nije odlučeno ne predstavlja tužbu, što bi eventualno predstavljalo samo ako je preinaka prihvaćena, ali ni koju drugu vjerovnikovu radnju poduzetu protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Shvaćanje da podnesak kojim se traži preinaka tužbe i o kojem nije odlučeno predstavlja tužbu ili koju drugu radnju kojom se prekida tok zastare u smislu čl. 241. u vezi s čl. 243. ZOO -a prema stajalištu ovoga suda ide suviše u korist prava vjerovnika, a na štetu prava dužnika da prigovorom zastare osporava vjerovnikovo potraživanja. Uostalom, vjerovnik je u svakom trenutku bio ovlašten i za pokretanje novog postupka za naplatu potraživanja u odnosu na koja je tražio preinaku tužbe.

11. Kako je prvostupanjski sud u odnosu na potraživanja iz podneska od 10. srpnja 2015. pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 241. u vezi s čl. 243. ZOO-a onda moguće proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i poreze SI da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovome predmetu djelomično osnovan. Naime, iz tablice br. 1. i br. 2. je vidljivo da određena potraživanja s osnove mjesečne zakupnine su prvi put utužena 20. svibnja 2020. donošenjem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-313/2020 na temelju koje je i izvršena prijava u predstečajni postupak te da ta potraživanja nisu bila utužena 20. listopada 2014. rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević poslovni broj Ovrv-453/14. U tome smislu presuda sadrži nedostatke o odlučnim činjenicama te ju je u tome odlučnome dijelu nemoguće i ispitati. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan samo u odnosu na dio iznosa prijavljenog u predstečajni postupak na osnovi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-313/2020 Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru na koja se ne odnosi prekid zastare u smislu čl. 241. i 243. ZOO-a, to jest, osnovan samo za dio potraživanja koja su prvi put utužen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-313/2020 Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru i koja nisu bila utužena 20. listopada 2014. rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević poslovni broj Ovrv-453/14. Na temelju stanja u spisu nemoguće je razlučiti koliki je iznos tih potraživanja te tako odlučiti o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 7. veljače 2024. je razvidno da je tužitelj pitanjima upućenim vještaku upravo htio utvrditi te sporne i odlučne činjenicu u ovome predmetu ali je neosnovano spriječen odlukom prvostupanjskog suda.

12. Opreza radi, potrebno je ukazati da navedeni zaključci ne vrijede u odnosu na tražbine prijavljene u predstečajni postupak od strane tuženika s osnove troškova ovršnog postupka poslovni broj Ovr-313/2020 i troškova parničnog postupka poslovni broj P-503/2019 Trgovačkog suda u Splitu.

13. S obzirom na sve navedeno, razvidno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 243. ZOO-a u vezi s čl. 241. ZOO-a kada je zauzeo stajalište da je tuženik kao tužitelj podneskom od 10. srpnja 2015. kojim je tražio preinaku tužbe prekinuo tijek zastarnog roka za sva potraživanja obuhvaćena tim podneskom i onda na temelju čl. 243. ZOO -a opet ih utužio 20. svibnja 2020. i nastavio prekid zastare donošenjem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-313/2020. Nadalje, vidljivo je da je zauzimanjem krivog pravno stajališta i odabirom pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda rezultiralo propuštanjem utvrđenja svih odlučnih činjenica na kojim se može donijeti pravilna i zakonita odluka.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je u skladu s čl. 370. ZPP -a kao u izreci ove presude te je prvostupanjska presude ukinuta i predmet vraćen natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u potpunosti utvrditi činjenično stanje radi donošenja pravilne i zakonite odluke. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja prvostupanjski sud je dužan utvrditi pravnu osnovu svih tražbine i njihov iznos koje su prijavljene u predstečajni postupak te koje su od tih tražbina i kojem iznosu s osnove zakupnine na temelju Ugovora prvo utužene u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita poslovni broj Ovrv-453/14 od 20. listopada 2014. (na temelju kojeg je vođen postupak pred prvostupanjskim sudom poslovni broj Povrv181/2019, ranije Povrv-728/2015) te kasnije ponovno utužene u rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Split, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-313/2020 od 20. svibnja 2020. Naime, samo u odnosu na takva potraživanja iz Ugovora je prigovor zastare tužitelja neosnovan te je stoga tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na ostale tražbine i njihov iznos koje su prijavljene u predstečajni postupak na temelju Ugovora. Prvostupanjski sud može ako smatra potrebn im radi utvrđenja odlučnih činjenica provesti i dodatno vještačenje po sudskome vještaku.

16. O troškovima žalbenoga postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak