REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1122/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., Bože Peričića 26, Šibenik, OIB: 00444521037, zastupanog po punomoćniku Ringu Špaleti, odvjetniku u Drnišu, protiv 1. tuženika PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika NU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika GAJETA SLANICA d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], svi zastupani po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-120/2025 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-120/2025 od 15. prosinca 2025. u odnosu na tuženike PU, NU i AU u točki 1.I. izreke u dijelu u kojemu je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Ugovor o prijenosu poslovnih udjela naznačen u točki III. ove izreke gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje troškova ovoga postupka i radi zahtjeva da su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koje je vlasnik nekretnine čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, Murter, Podvrške 2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana, te u točki 1.II. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-120/2025 od 15. prosinca 2025. u odnosu na tuženika GAJETA SLANICA d.o.o. u točki 1. izreke u cijelosti.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-120/2025 od 15. prosinca 2025. u odnosu na tuženike PU, NU i AU u točki 1.I. izreke u preostalom dijelu, te u odnosu na sve tuženike u točki 2. izreke, te sudi:

1. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10. lipnja 2022., kojim su tuženici PU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i NU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli sve svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., i to dva imatelja NU, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i dva imatelja ĐU, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, na stjecatelja tuženu AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], gubi učinak prema tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem P-139/2020 od 13. svibnja 2022., u ukupnom iznosu od 124.246,47 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od čega je prema tuženoj ĐU ukupno iznosa od 26.785,78 EUR, od čega: iznosa od 25.150,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2015., te iznosa od 1.634,81 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13. svibnja 2022., sve do namirenja, a prema tuženiku TU ukupno iznosa od 97.460,68 EUR, od čega: iznosa od 25.150,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2015., zatim iznosa od 66.361,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku 2. lipnja 2015., i iznosa od 5.948,30 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2022., sve do namirenja.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom (u točki 1. izreke) odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, kojim su tuženici ad 1. PU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad 2. NU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli sve svoje poslovne udjele, i to dva imatelja NU, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i dva imatelja ĐU, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, na stjecatelja tuženu ad 3. AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], gubi učinak prema tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, u ukupnom iznosu od 124.246,47 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, od čega je prema tuženoj ad 1. ĐU ukupno iznosa od 26.785,78 EUR, od čega: iznosa od 25.150,97 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, te iznosa od 1.634,81 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13.05.2022. godine, sve do namirenja, a prema tuženiku ad 2. TU ukupno iznosa od 97.460,68 EUR, od čega: iznosa od 25.150,97 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, zatim iznosa od 66.361,40 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku 02.06.2015. godine, i iznosa od 5.948,30 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13. 05.2022. godine, sve do namirenja, kao i troškova ovog postupka, pa su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koje je vlasnik nekretnine čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju plate parnični trošak, u roku od 15 dana.“ Naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.168,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem za osam postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana. (točka 2. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer tužitelj može tražiti pobijanje ovog ugovora samo u slučaju da njegovi dužnici PU i NU nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja nastale po pravomoćnoj presudi ovog suda pod poslovnim brojem P-139/20 od 13. svibnja 2022., a kako su tuženici PU i NU u spis dostavili zemljišnoknjižne izvatke nekretnina koje imaju u vlasništvu (list 100 .-121. spisa) te vozila u vlasništvu NU (list 98.-99. spisa), jasno proizlazi da tuženici PU i NU imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji ju nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku. Naime, iz zemljišnoknjižnih izvadaka za navedene nekretnine, više je nego jasno da se radi o nekretninama koje su na otoku [adresa], čija je vrijednost, po ocjeni suda, veća od potraživanja tužitelja u ovom postupku, što je općepoznato s obzirom na cijene nekretnina na navedenom području, za što po ocjeni suda, nije trebalo provoditi vještačenje, budući je i laiku jasno koliko navedene nekretnine vrijede, a tužitelj se nije niti pokušao namiriti iz njih. Nadalje, potrebno je naglasiti da nije ispunjen ni četvrti uvjet za pobijanje dužnikove pravne radnje, a to je postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje onemogućava vjerovnikovo namirenje, naime, navedene razloge je potvrdio i sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svom rješenju od 27. ožujka 2025. pod poslovnim brojem Pž -1094/25 u točkama 13., 14. i 15., kada je potvrdio rješenje prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-160/2024 od 10. siječnja 2025. kojim je sud odbio kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu iskaze drugo i trećetuženika sud je utvrdio da tuženi NU i tužena AU nisu bili u izvanbračnoj zajednici, a što su i potvrdili dostavom u spis potvrde o slobodnom bračnom stanju (list 95. i 79. spisa), a koje potvrde su javne isprave i kao takve sud uzima kao istinite, naročito jer bi se bračna zajednica izjednačila s izvanbračnom zajednicom po čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) da su stranke živjele zajedno tri godine, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je apsurdno da sud u ponovljenom postupku svoju odluku temelji na činjenicama utemeljenim na „procjeni vrijednosti zemljišta putem zemljišnoknjižnog izvatka“, a koju činjenicu sud na takav način ne može utvrditi niti tko je vlasnik, a kamoli utvrditi vrijednost samih nekretnina, pogotovo što je nesređeno zemljišnoknjižno stanje i da su upisani evidentirani kao suvlasnici, pa se time sud ne može pozivati na “laičku jasnoću“ što sutkinja nesuvislo ističe u obrazloženju presude. Pobijana prvostupanjska odluka je rezultat protupropisne komocije u suđenju, paušalnog pristupa predmetu, kod čega se čak i ne sagledava ništa o tom kako je nastala tražbina, postupanja i radnje tuženika vezano uz prethodnu parnicu kod Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-139/2020, izjave tuženika u toj parnici, činjenicu da je u tijeku te parnice neposredno nakon objave prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne služba u Šibeniku, poslovni broj P-139/2020 od 13. svibnja 2022., dana 10. lipnja 2022. izvršen besplatni prijenos poslovnog udjela, da je prvostupanjska presuda koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023., te je postala pravomoćna, ali da tuženi nisu ništa platili. Drugotuženi NU i trećatužena AU imaju zajedničko maloljetno dijete VU, a koja živi i prebiva na adresi oca u [adresa], pa je neshvatljivo da dijete od 6 godina živi bez majke, što potvrđuje činjenicu da su u izvanbračnoj zajednici. Kod toga prvostupanjski sud uopće ne razmatra i ne ocjenjuje koji su to razlozi da tuženi besplatno trećoj osobi – trećetuženoj AU (a koja je ujedno majka zajedničkoj kćerki s 2. tuženim EU), bez povoda i razloga koji bi to raspolaganje opravdao, a u parnici tvrde kako je „obitelj bila u poteškoćama tako da su zbog toga bili prisiljeni prodati lokal i firmu …“, prenijeli značajnu svoju imovinu svoje udjele u društvu - četvrtotuženiku GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], koji je vlasnik restorana. Naravno prvostupanjski sud istovremeno zanemaruje strogi propis iz članka 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO): „Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“, pa taj propis u ovoj parnici uopće ne primjenjuje. Posebno je nezakonit zaključak pobijane presude “… jasno proizlazi da tuženici PU i NU imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku.”, koji temelji na dostavljenim i pregledanim zemljišnoknjižnim izvacima nekretnina tuženika PU i NU i dokazu o vlasništvu vozila NU. Pobijana presuda ne navodi kako je to iz pregledanih zemljišnoknjižnih izvadaka o vlasništvu nekretnina PU i NU utvrđeno da ti tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine,“ dakle kako je i na temelju kojih pokazatelja utvrđena vrijednost te imovine – nekretnina i vozila. Kod toga ponovno treba ukazati na propisano: „Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“, pa tim vezano i pravila o dokazivanju. Posebno je nezakonit zaključak pobijane presude “…jasno proizlazi da tuženici PU i NU imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku.”, koji temelji na dostavljenim i pregledanim zemljišnoknjižnim izvacima nekretnina tuženika PU i NU i dokazu o vlasništvu vozila EU iz 1983. godine. Da je prvostupanjski sud samo površno pregledao te dostavljene zemljišnoknjižne izvatke, a nije, tada bi utvrdio da se radi o nekretninama kojih je prijenos i stjecanje izvršeno dana 18. rujna 2024. pod brojem Z-16113/2024, u nepodijeljenoj nasljedničkoj zajednici, dakle suvlasništvu stečenom 18. rujna 2024., kod čega su određene istovremeno darovane tuženiku NU. Za utvrđivanje vrijednosti stvari potrebno je stručno znanje, u pobijanoj presudi uopće se to ne razmatra niti ocjenjuje, bez navođenja razloga sud zaobilazi obrazložiti tvrdnju kako je utvrđena vrijednost i to da tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine.“ Iz zemljišnoknjižnih izvadaka razvidno je da je zadnja radnja vezano uz te nekretnine bila dana 18. rujna 2024. pod brojem Z-16113/2024, a koja se baš odnosila na uknjižbu i stjecanje nekretnina u suvlasništvu - nepodijeljenu nasljedničku zajednicu tuženika PU i NU; - da li je stoga sud u dokaznom postupku mogao postaviti legitimno pitanje da li ta stjecanja imaju veze s izrečenom tvrdnjom kako je „obitelj bila u poteškoćama tako da su zbog toga bili prisiljeni prodati lokal i firmu …“, te besplatnim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela, broj OV-4840/2022 od 10. lipnja 2022., kojim je izvršen prijenos poslovnog udjela u društvu - četvrtotuženiku GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], koji je vlasnik nekretnine čest. br. 2222495, Podvrške, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ako do danas, nakon deset godina, nije namirena tražbina tužitelja. Također je i odluka o parničnom trošku pogrešna i nezakonita. Već je naprijed ukazano na komociju i paušalan pristup predmetu, koji je vidljiv iz cijelog pristupa i obrazloženja, pa je pobijana odluka o trošku u cijelosti nezakonita mada je u obrazloženju naveden jedan iznos dok je u izreci istaknut drugi iznos, a sam izračun troška je protivan određenjima Zakona o parničnom postupku o naknadi troškova postupka. Posebno nezakonit je obračun troška tuženika koje sve zastupa jedan punomoćnik tako da se obračunava zastupanje pojedinačno za svakog tuženika po 936 bodova za svaku radnju i suviše uvećanje za zastupanje više osoba. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.667,22 EUR.

4. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju sve žaliteljeve navode te se pozivaju na praksu odnosno stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u, prema njima, činjenično i pravno usporedivim predmetima iz odluka poslovni broj Rev-82/2008, Rev 848/2023 i Revd 4593/2022. Traže naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu u iznosu od 3.207,91 EUR.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi pobijanja pravne radnje – besplatnog prijenosa poslovnih udjela prvotuženika i drugotuženika u društvu četvrtotuženika, trećetuženici.

8. I iz sadržaja ugovora o prijenosu poslovnih udjela i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o besplatnom raspolaganju koje je uslijedilo manje od mjesec dana nakon donošenja prvostupanjske i naknadno potvrđene presude kojom su stoga pravomoćno utvrđene predmetne tražbine tužitelja prema prvotuženici i drugotuženiku, a što sve nije bilo niti sporno između stranaka. Nije sporno niti da je tužitelj podnio ovu tužbu u trogodišnjem roku iz čl. 71. ZOO-a.

9. Mjerodavni dijelovi odredaba čl. 66., čl. 67., čl. 69. i čl. 70. ZOO-a glase: Članak 66. st. 1. i 2.:

„(1) Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

(2) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.“

Članak 67. st. 3.:

„Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“

Članak 69. st. 2. i 4.:

„(2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

(4) Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.“ Članak 70.:

„Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.“

10. Pored navedenog, za konačan ishod ovoga spora nije niti odlučno jesu li drugotuženik i trećetuženica bili u izvanbračnoj zajednici pored nesporne činjenice da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu citirane odredbe čl. 67. st. 3. ZOO-a (što je navedeno i u prethodnoj, ukidnoj odluci ovoga suda – rješenju poslovni broj Pž-1095/2025 od 7. svibnja 2025.). Činjenica jesu li navedeni bili i jesu li još uvijek u izvanbračnoj zajednici može samo ukazati na dodatnu zainteresiranost trećetuženice da, sukladno citiranoj odredbi čl. 69. st. 4. ZOO-a, ispuni obvezu prvotuženice i drugotuženika. Osim toga, kao što je to također već navedeno u prethodnoj, ukidnoj odluci ovoga suda, ništa nije sprječavalo niti tuženike ĐU i NU da u slučaju da su se spornim nekretninama doista mogle podmiriti tužiteljeve tražbine, pribave za to potrebna sredstva, podmire nesporne tražbine prema tužitelju i na taj način ga onemoguće da uspije u ovoj parnici. Ovaj sud, međutim, drži da to nije bio izgledan slučaj, što će biti obrazloženo u kasnijem dijelu ovoga obrazloženja.

11. No, prije svega, a što se tiče odluke sadržane u točki I. ove izreke, iz citirane odredbe čl. 70. ZOO-a jasno proizlazi kakav tužbeni zahtjev može biti usvojen u slučaju uspješnog pobijanja pravne radnje, pa je u dijelu kojim se zahtijeva da su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o. i dodatno spominje određeni restoran, tužbeni zahtjev osnovano odbijen, pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.

12. Tužbeni zahtjev je osnovano odbijen i u dijelu radi utvrđenja da predmetni Ugovor o prijenosu poslovnih udjela gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje troškova ovoga postupka, jer je tužitelj mogao prije zaključenja glavne rasprave naznačiti iznos tih troškova (a nije), jer ta tražbina nije, osim toga, dospjela prije zaključenja glavne rasprave (ili prethodnog postupka) i jer i trećetuženica kao tuženik odnosno stjecatelj solidarno naknađuje parnični trošak, pa u tom dijelu dolazi u pitanje i insolventnost kao jedna od kumulativnih pretpostavki pobijanja. I konačno, ovom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

13. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Kao u točki II. izreke presude odlučeno je na temelju citirane odredbe čl. 69. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, zbog čega četvrtotuženik nije pasivno legitimiran.

15. Dakle, ova presuda u točkama I. i II. izreke donesena je primjenom čl. 368. ZPP-a.

16. Međutim, kao što je to već opširno obrazloženo u rješenju ovoga suda poslovni broj Pž-1095/2025 od 7. svibnja 2025. i kako to tužitelj ponovno osnovano ponavlja i u ovoj žalbi, nepravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, da „iz zemljišnoknjižnih izvadaka za navedene nekretnine, više je nego jasno da se radi o nekretninama koje su na otoku [adresa], čija je vrijednost, po ocjeni suda, veća od potraživanja tužitelja u ovom postupku, što je općepoznato s obzirom na cijene nekretnina na navedenom području, za što po ocjeni suda, nije trebalo provoditi vještačenje, budući je i laiku jasno koliko navedene nekretnine vrijede, a tužitelj se nije niti pokušao namiriti iz njih“.

17. Naime, prema ustaljenoj praksi sudova, za pobijanje dužnikovih pravnih radnji ZOO-a ne zahtijeva ni ovršnost vjerovnikove tražbine (koja ovdje, osim toga, i postoji), a niti da se vjerovnik pokušao naplatiti od dužnika u ovršnom postupku. Nadalje, tuženici su u ovom postupku priložili samo brojeve svojih računa, a ne i stanje računa, vozilo iz 1983. godine ne može imati značajnu vrijednost, dok od 12 nekretnina na koje se u pretežnom dijelu obrazloženja (samo) općenito i nedovoljno određeno poziva prvostupanjski sud, 11 su u suvlasništvu dužnika, i to u najvećem dijelu u manjim omjerima (1/36 i manjim, 1/6 je najveći). Zbog toga iz navedenih priloženih dokaza, pa niti iz zemljišnoknjižnih izvadaka, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, ne proizlazi da se tužitelj kao vjerovnik mogao na toj imovini naplatiti.

18. To tim više jer u priloženim zemljišnoknjižnim izvacima nije navedena površina tih nekretnina, pa tako niti jedine koja je u samovlasništvu drugotuženika, te ovaj sud zaključuje da se tužitelj ne bi mogao naplatiti niti iz te nekretnine, imajući u vidu visinu tražbine tužitelja prema drugotuženiku koja sa zateznim kamatama iznosi otprilike 170.000,00 EUR. I konačno, prvotuženica je podnijela prijedlog za upis svih nekretnina u zemljišne knjige 12. rujna 2024., a drugotuženik 18. rujna 2024., što znači sedam dana odnosno jedan dan prije podnošenja ove tužbe od 19. rujna 2024. Kako stvarna ili vjerojatna nemogućnost namirenja mora postojati do trenutka podnošenja tužbe za pobijanje, a ne i kasnije, odnosno tužitelj je najkasnije do tog trenutka bio dužan provjeriti insolventnost dužnika, sve to zajedno, primjenom čl. 8. ZPP-a, nedvojbeno upućuje na to da je u konkretnom slučaju, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, bila ostvarena insolventnost i prvotuženice i drugotuženika kao pretpostavka za pobijanje predmetne pravne radnje.

19. Posljedično tome, u konkretnom slučaju nisu primjenjiva pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-82/2008, Rev 848/2023 i Revd 4593/2022, jer ovaj sud u odnosu na utvrđenje postojanja insolventnosti dužnika nije primijenio pravilo o teretu dokazivanja nego je tu činjenicu utvrdio primjenom čl. 8. ZPP-a.

20. Za konačan ishod ovoga spora nevažno je i pozivanje prvostupanjskog suda na rješenje ovoga suda broj Pž-1094/2025-2 od 27. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere jer se tamo nije stoga radilo o kontradiktornom postupku i jer ovo vijeće, nakon provedenog kontradiktornog postupka, nije suglasno sa shvaćanjima izraženima u točkama 13., 14. i 15. obrazloženja te odluke.

21. Zato je, primjenom čl. 373.a ZPP-a, odlučeno kao u točki III.1. izreke.

22. Odluka o trošku sadržana u točki III.2. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a.

23. Naime, tužitelj je u odnosu na prva tri tuženika uspio djelomično jer je izgubio parnicu radi utvrđenja da Ugovor o prijenosu poslovnih udjela naznačen u točki III. ove izreke gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje troškova ovoga postupka i radi zahtjeva da su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o. Uspio je u odnosu na njih u nešto većem dijelu jer je ova parnica prvenstveno vođena radi pobijanja pravne radnje u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 124.246,47 EUR. No, tužitelj je izgubio parnicu u odnosu na četvrtotuženika u cijelosti pa, prema ocjeni ovoga suda, odluku o trošku nije moguće utemeljiti na odredbama čl. 154. st. 2. ili čl. 154. st. 5. ZPP -a nego je valja utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Samo usput se dodaje i da je tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere pravomoćno odbijen, a da u tom postupku tuženicima kao protivnicima osiguranja nije dosuđen trošak.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac