REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1319/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, Danijele Uzelac Ljubić, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NISKOGRADNJA MARIJANOVIĆ d.o.o., Kaptol, Majstorska 13, OIB: 39833228184, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Gacik, odvjetnica u Požegi, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-488/2021-24 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -488/2021-24 od 7. veljače 2024. u točkama I. i III. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-488/2021-24 od 7. veljače 2024. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 95.932,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje na ime obračunatih zateznih kamata iznos od 10.373,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 21. lipnja 2022. pa do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.338,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, u roku od 15 dana (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.022,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke). Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznose od 66.361,40 EUR i 40.573,59 EUR.

2. Protiv dijela presude iz točaka I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te povrede iz članka 354 stavka 1. u vezi s člankom 388. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u odluci o troškovima postupka sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Predložio je presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Nakon što je ispitao presudu u pobijanom dijelu na temelju članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je ocijenio da presuda u pobijanom dijelu nije pravilna ni zakonita.

5. Predmet spora prema konačnom određenom tužbenom zahtjevu je potraživanje naknade štete nastale uslijed vodene bujice na osiguranim radovima izgradnje i rekonstrukcije vodovodnih i kanalizacijskih mreža, po Polici osiguranja imovine, br. 0905-00200560 s početkom osiguranja 8. srpnja 2019. i istekom 4. rujna 2026., u iznosu od 95.932,97 EUR / 722.806,93 kn.

6. Iako je tužitelj tijekom postupka naveo da prvotno utuženi iznos od 1.528.508,66 kn / 202.867,96 EUR potražuje po točki 1. Police osiguranja - ugovoreni radovi po ugovoru broj 54/2019-grupa 2, točki 4. Police osiguranja koja se odnosi na osiguranje troškova raščišćavanja i točki 5. Police osiguranja – osiguranje postojećeg objekta na 1. rizik, nakon što mu je tuženik tijekom postupka (20. lipnja 2022.) platio iznos od 500.000,00 kn / 66.361,40 EUR na ime naknade štete po točki 6. Police osiguranje koja se odnosi na osiguranje za dopunsku opasnost od poplava, voda i bujice te nakon provedenog građevinskog vještačenja kojim je vještak utvrdio koliko iznose troškovi osigurani po točkama 4. i 6. Police osiguranja, tužitelj je naveo da konačno određenim zahtjevom potražuje iznos od 722.806,93 kn / 95.932,97 EUR po točki 4. Police osiguranja.

7. Između stranaka nije sporno da:

- su Policom osiguranja imovine br. 0905-00200560 u točki 1. naznačeni ugovoreni radovi prema ugovoru br. 54/2019-grupa 2 u osiguranoj svoti od 25.330.622,75 kn / 3.361.951,39 EUR; u točki 4. troškovi raščišćavanja u osiguranoj svoti od 789.918,68 kn / 104.840,23 EUR; u točki 5. postojeći objekti na 1. rizik u osiguranoj svoti od 500.000,00 kn / 66.361,40 EUR, a u točki 6. dopunska opasnost

– poplava i bujica, visoka voda, podzemna voda na 1. rizik u osiguranoj svoti od

500.000,00 kn / 66.361,40 EUR,

- iz tuženikovih Uvjeta za osiguranje objekata u izgradnji (dalje: Uvjeti) proizlazi da je člankom 2. ugovorena obveza isplate naknade štete prouzročene uništenjem, oštećenjem ili nestankom osiguranih stvari zbog osnovnih opasnosti: požara i udara groma, eksplozije, oluje, tuče, manifestacija i demonstracija, izlijevanja vode, mraza, snijega i leda, snježne lavine, odronjavanja tla, slijeganja tla, građevinske nezgode, nespretnosti, nemara i zle namjere radnika ili neke druge osobe i provalne krađe, dok se posebno ugovara dopunska opasnost: poplava, bujica, visoka i podzemna voda, klizanje tla, odgovornost izvoditelja radova za štete trećima i djelatnicima, te ugovorne odgovornosti izvoditelja radova u garancijskom roku,

- je člankom 14. Uvjeta određen opseg opasnosti od kiše, dok se članak 30. Uvjeta odnosi na naknadu troškova (i to osiguranih troškova raščišćavanja i rušenja, troškova odvoza ili ispunjenja šupljine preko profila i drugih troškova),

-je tužitelj 9. lipnja 2020. izvršio prijavu štete iz osiguranja imovine uz Troškovnik sanacijskih radova u visini od 1.528.508,66 kn / 202.867,96 EUR s PDV-om,

- je tuženik prihvatio sve stavke Troškovnika osim količine posljednje stavke pod brojem 1.9. Troškovnika u odnosu na koju je prihvatio navedenu jediničnu cijenu od 258,81 kn / 34,35 EUR po dužnom metru.

8. Između stranaka je sporna visina štete koju je prvostupanjski sud utvrđivao na temelju provedenog građevinskog vještačenja.

9. Prvostupanjski sud je odluku o tužbenom zahtjevu utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke prihvativši ga kao stručnog i objektivnog u cijelosti, dok je odbio tuženikov prijedlog za provođenje vještačenja po drugom vještaku uz obrazloženje da tuženik navedeni dokazi prijedlog nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, kao i zbog toga jer nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, već je tek na ročištu postavljao pitanja vještaku na koja je vještak odgovorio.

10. Osnovano tuženik ističe da nije mogao na pripremnom ročištu predložiti provođenje vještačenje po drugom vještaku jer do zaključenja prethodnog postupka nije bilo provedeno vještačenje. Prihvaćajući takav stav, tuženik bi bio doveden u situaciju da prije provođenja vještačenja prigovara vještačenju (koje nije provedeno) i predlaže provođenje novog vještačenja što ne proizlazi iz odredbe članka 299. stavka 2. ZPP-a kojom je određeno da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a u ovom slučaju ne postoji krivnja tuženika.

11. Osim toga, osnovan je žalbeni navod da je tuženik podneskom od 28. studenoga 2023. predložio produljenje roka radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka te je istovremeno u podnesku naveo da prigovara nalazu i mišljenju, ako mu sud ne odobri produljenje roka za očitovanje. Nakon što je tuženik u podnesku tek paušalno i neodređeno prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, sud je odredio ročište na kojem je vještak izjavio da ostaje kod nalaza i mišljenja i na kojem je tuženik postavljao konkretna pitanja vještaku te prigovarao nalazu i mišljenju.

12. S tim u vezi osnovano žalitelj ističe da iz očitovanja vještaka danog na ročištu proizlazi da je vještak ukupnu jediničnu cijenu radova koji se odnose na radove pod točkom 1.9. Troškovnika u iznosu od 258,81 kn / 34,35 EUR po dužnom metru razdijelio na troškove raščišćavanja u visini od približno 75% (što je pokriveno točkom 4. Police osiguranja) te na troškove sanacije u visini od približno 25% (koja je pokrivena točkom 6. Police osiguranja). Međutim, istodobno je trošak raščišćavanja kvantificiran u iznosu od 159,34 kn / 21,15 EUR po dužnom metru, što matematički ne odgovara navedenom omjeru, jer taj iznos ne predstavlja 75%, već 61,5% cijene, dok bi 75% iznosilo 194,10 kn / 25,76 EUR kao što to tuženik ističe u žalbi. Budući da se odgovor vještaka na tuženikovo pitanje svodi na općenito pozivanje na analizu nesporne jedinične cijene rada u kojoj su sadržani troškovi raščišćavanja i sanacije, a pritom vještak nije jasno odgovorio na izravno postavljeno pitanje o matematičkom odnosu utvrđenih iznosa, takvo obrazloženje ne otklanja u cijelosti prigovore o metodološkoj nejasnoći i matematičkoj nedosljednosti u izračunu na što žalitelj ukazuje u žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da se u Analizi cijene sanacije i uređenje cestovnih jaraka i bankina na stranici 16. nalaza i mišljenja, na koju ispravu se vještak pozvao, ne raščlanjuje struktura troškova (radova) koji ulaze u troškove raščišćavanja od onih koji ulaze u troškove sanacije. Pored navedenog, a u odnosu na tuženikov prigovor da je nelogično obrazloženje da su troškovi raščišćavanja višestruko skuplji od troškova sanacije kada sanacija obuhvaća dobavu i ugradnju novog materijala te upotrebu adekvatnih strojeva, a raščišćavanje utovar i odvoz ispranog materijala, sud je bio dužan razjasniti razloge na temelju kojih je vještak zaključio da su radovi sanacije jeftiniji od radova raščišćavanja; je li razlog tome količina i opseg radova koji ulaze u raščišćavanje ili koji drugi razlog.

13. Dužnost suda je rukovoditi vještačenjem, označiti vještaku predmet koji će se razgledati, postavljati mu pitanja i, prema potrebi, tražiti objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (članak 259. stavak 1. ZPP-a). Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka (članak 261. stavak 3. ZPP-a).

14. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja sud je bio dužan u skladu s člankom 261. stavkom 3. ZPP-a otkloniti uočene nejasnoće i nelogičnosti prvenstveno pozivanjem imenovanog vještaka na dopunsko očitovanje, a tek ako se ni dopunskim očitovanjem ne bi otklonile nejasnoće i nelogičnosti bio bi dužan odrediti vještačenje po drugom vještaku. Ovo iz razloga jer niti prvostupanjski, a niti drugostupanjski sud ne mogu svojim ocjenama, otkloniti nejasnoće u nalazu i mišljenju vještaka ili pak nadomjestiti nepotpun nalaz i mišljenje jer za navedeno ne raspolažu stručnim znanjem koje je za to potrebno. Kako to nije učinjeno u prvostupanjskom postupku, činjenično stanje je u odnosu na visinu štete ostalo nepotpuno utvrđeno, a presuda nema dostatne i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je tuženik istaknuo u žalbi.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP -a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom na to da je ukinuta odluka u glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja je sadržana u točki III. izreke pobijane presude.

16. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a prvostupanjski sud će o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Sud će postupiti u skladu s člankom 261. stavkom 3. ZPP-a prvenstveno pozivanjem vještaka na dopunsko očitovanje, pri čemu će imati u vidu da je ovlašten postavljati pitanja vještaku i prema potrebi, tražiti objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, te će, ako se ni dopunskim očitovanjem vještaka ne otklone nejasnoće i nelogičnosti odrediti vještačenje po drugom vještaku. Sud će pozvati vještaka da se jasno očituje po kojim je točno kriterijima u okviru nesporne jedinične cijene od 258,81 kn / 34,35 EUR po dužnom metru razdijelio troškove na troškove raščišćavanja (koji potpadaju pod točku 4. Police osiguranja po kojoj osnovi tužitelj konačno određenim zahtjevom potražuje isplatu štete) te na troškove sanacije (koji potpadaju pod točku 6. Police osiguranja i koja šteta je podmirena od strane tuženika tijekom postupka radi čega je tužitelj djelomično povukao tužbu) s obzirom na to da se u Analizi cijene sanacije i uređenje cestovnih jaraka i bankina na stranici 16. nalaza i mišljenja, ne raščlanjuje struktura troškova koji ulaze u troškove raščišćavanja od onih koji ulaze u troškove sanacije te će razjasniti razloge na temelju kojih je izveden zaključak da su radovi sanacije jeftiniji od radova raščišćavanja (je li razlog tome količina i opseg radova koji ulaze u troškove raščišćavanje ili drugi razlog i koji), kao i otkloniti eventualne druge nejasnoće.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Kamelija Parać