REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-609/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Danijele Uzelac Ljubić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika BAB d.o.o., Otočac, Andrije Štampara 13, OIB: 22283099560, kojeg zastupa punomoćnik Sandro Biondić, odvjetnik iz Otočca, protiv tuženika-protutužitelja BC RENT d.o.o., [adresa], OIB: 00151405435, kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, odvjetnik iz Senja, radi isplate po tužbi i naknade štete po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-111/2020-57 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-111/2020-57 od 19. prosinca 2025., u točkama I., III. i IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.306,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Mudrovčića iz Otočca poslovni broj Ovrv-14/2020 od 23. siječnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 52.437,88 kuna / 6.959,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog za iznos od 419,59 EUR i trošak ovršnog postupka u iznosu od 321,14 EUR (točka II. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.000,00 kn (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.306,24 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 590., 604., 606. i 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) jer je nakon izvedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj izvršio ugovorene radove izvedbe nepravilne krovne konstrukcije na adresi u [adresa] u [adresa] i izvedbu nadstrešnice s toplinskom izolacijom i pokrovom u [adresa] u [adresa]. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije dokazao osnovu ni visinu svoje tražbine pa je primjenom pravila o teretu dokaza odbio protutužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u točkama I., III. i IV. izreke iz svih zakonom dopuštenih razloga; iako je žalitelj naveo da pobija točku IV. izreke u cijelosti, iz sadržaja žalbe je vidljivo da je pobija samo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.306,24 EUR. U bitnom je naveo da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev te samoinicijativno promijenio i nadopunio tekst u pogledu zakonske zatezne kamate i time stope zakonske zatezne kamate koja teče na dosuđeni iznos glavnice, iako na to nije ovlašten prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Nadalje, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi zašto nije odlučeno o zahtjevu tuženika za provođenje uviđaja na licu mjesta, te vještačenja na okolnosti koje radove, u kojoj količini i u kojoj vrijednosti je potrebno izvesti da bi nadstrešnica i oluk imali odvodnju direktno na južnu stranu, odnosno [adresa] na kojoj je i javna odvodnja, zatim saslušanje svjedoka MK, IK i NK. Tuženik se nije, nakon promjene raspravnog suca, suglasio da se ne izvode ponovno dokazi čime je sud povrijedio odredbu čl. 315. Zakona o parničnom postupku. Glede protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 2. Zakona o parničnom postupku koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Daljnjim žalbenim navodima tuženik je istaknuo da su stranke ugovorile rok za dovršetak radova do kraja travnja 2019. budući da tuženik koristi predmetnu zgradu za svoju poslovnu djelatnost iznajmljivanja 6 apartmana, a tužitelj nije radove obavio u roku već tek pred kraj lipnja 2019. Tužitelj je izveo montažnu nadstrešnicu i odvodnju koja, umjesto da ima pad prema jugozapadnoj strani objekta jer u tom dijelu ulice postoji javna odvodnja, ima pad na suprotnu sjeveroistočnu stranu objekta. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pogrešno zaključio, na temelju svih dostavljenih dokaza od strane tuženika, da tuženik nije predložio ili dostavio dokaze na okolnost visine naknade štete, odnosno izmakle koristi zbog kašnjenja u izvođenju radova od strane tužitelja kao izvođača radova, već da svoj cijeli tužbeni zahtjev temelji na iskazu zakonskog zastupnika tuženika. Naime, tuženik je dostavio u spis Izvješće o rezervacijama smještaja za predmetnu zgradu na adresi [adresa], Cjenik iznajmljivanja predmetne zgrade na adresi [adresa] te predložio službeni uvid suda u e-vizitor sustav kod TZ Senj. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove tužitelju navodeći da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva (5%), već je trebao obračunati sve troškove zastupanja tuženika i barem za 5% umanjiti sve priznate troškove tužitelja. Predložio je prihvatiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Donošenjem pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev time što je odredio zakonske zatezne kamate u skladu s izmijenjenom odredbom čl. 29. ZOO-a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate jer se radi o primjeni materijalnog prava, a ne o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

6.1. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a jer je, suprotno tuženikovom žalbenom navodu u pobijanoj odluci naveo razloge odbijanja izvođenja predloženih dokaza navodeći da je do tada izvedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, a osim toga, određeni dokazi predloženi su na okolnosti koje među strankama nisu sporne, a niti bi se njima utvrdile činjenice odlučne za donošenje odluke, pa bi izvođenje preostalih dokaznih prijedloga dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, bez učinka na utvrđenje odlučnih činjenica.

6.2. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 315. st. 3. ZPP-a. Naime, nakon što se tuženik na ročištu održanom 26. rujna 2023. usprotivio čitanju zapisnika o izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je na ročištu održanom 27. svibnja 2025. ponovno izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.375,31 EUR s osnove naknade za izvedene radove na dva objekta na temelju troškovnika od 16. siječnja 2019. za izvedbu nepravilne krovne konstrukcije na adresi u [adresa] u [adresa] i troškovnika od 16. siječnja 2019. za izvedbu nadstrešnice s toplinskom izolacijom i pokrovom u [adresa] u [adresa].

8. Prvostupanjski sud je poslovni odnos među strankama sagledao kroz odredbe ugovora o djelu iz odredbe čl. 590. ZOO-a, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo. S obzirom na prirodu i sadržaj poslovnog odnosa, proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o građenju.

8.1. Odredbom čl. 620. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. U konkretnom slučaju stranke su ugovorile izvedbu nepravilne krovne konstrukcije prema troškovniku od 16. siječnja 2019. (list 24. spisa), te izradu nadstrešnice sa toplinskom izolacijom i pokrovom (listovi 25. - 26. spisa), a što podrazumijeva izvođenje građevinskih radova na postojećoj građevini, pa je s obzirom na sadržaj i opseg tih radova ugovorni odnos stranaka bilo potrebno razmotriti kroz odredbe ugovora o građenju.

8.2. Nadalje, prema odredbi čl. 620. st 2. ZOO-a ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. U konkretnom slučaju stranke nesporno nisu sklopile ugovor o građenju u pisanom obliku, već su usmeno ugovorile sve radove, tužitelj je sastavio troškovnike, te su stranke dogovorile da će tužitelj izvesti sve radove iz sastavljenih troškovnika. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je izostao pisani oblik ugovora o građenju koji je izričito propisan citiranom zakonskom odredbom.

8.3. Prema odredbi čl. 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

8.4. Iz podataka u spisu proizlazi da je ugovor o građenju ispunjen, odnosno, tužitelj je izveo ugovorene radove, slijedom čega je predmetni ugovor konvalidirao, odnosno radi se o valjanom ugovoru koji proizvodi pravne učinke u smislu citirane odredbe čl. 294. ZOO-a.

9. Tuženik je u prigovoru protiv platnog naloga osporio tužiteljevo potraživanje, u bitnom navodeći da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove (postavljanje horizontalnog oluka na jugoistočnoj strani), da izvedeni radovi imaju nedostatke jer je krivo postavljen i nepravilno spojen žlijeb, pa se uslijed oborina na terasi do toga zida stvara „bazen“ zbog čega je došlo do vlaženja zida i prodiranja vode u Wellness prostoriju i uništenja namještaja, jastuka, drvenog namještaja i sl. Tuženik je nedostacima izvijestio tužitelja, te ga pozvao na dovršetak radova i otklanjanje nedostataka sukladno izrađenom troškovniku sanacije, ali tužitelj nije postupio po pozivu i nije otklonio nedostatke.

9.1. Tuženik je nadalje naveo da se tužitelj, temeljem usmenih dogovora za tuženikom, obvezao radove izvršiti do kraja travnja 2019., s obzirom na to da tuženik koristi predmetnu zgradu za svoju poslovnu djelatnost iznajmljivanja 6 apartmana, tako da tuženik predmetnu zgradu nije mogao iznajmljivati u mjesecu svibnju i lipnju 2019. zbog tužiteljeva kašnjenja s radovima, slijedom čega je tuženik pretrpio štetu zbog izmakle koristi u visinu od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR. Stoga je tuženik istaknuo protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.318,07 EUR.

10. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da se tužitelj obvezao za tuženika izvesti radove na dva objekta u [adresa], i to u [adresa] i [adresa]. Nije sporno ni da je tužitelj izveo radove na objektu u [adresa] u [adresa], te da na kvalitetu i kvantitetu tih radova tuženik nije imao primjedbe; navedeno je potvrdio i sam zastupnik po zakonu tuženika ŠK u svom iskazu (list 447. spisa). Nadalje, nije sporna ni vrsta i količina radova izvedenih na objektu u [adresa] u [adresa] sukladno troškovniku, osim u odnosu na dobavu i postavu oluka.

10.1. Slijedom navedenog, sporno je jesu li radovi na postavljanju oluka izvedeni sukladno dogovoru stranaka, je li tuženik pristao na izmjene kod postavljanja oluka, te jesu li radovi u tome dijelu imali nedostatke o kojima bi tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja i zahtijevao njihovo otklanjanje. Sporno je i jesu li stranke ugovorile rok za dovršetak radova, je li tužitelj izveo radove u roku te ima li tuženik pravo na naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog kašnjenja s dovršetkom radova.

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izveo sve ugovorene radove prema troškovnicima, da su radovi odvodnje oborinskih voda, odnosno postavljanje oluka izvedeni s nedostatkom, da je tuženik o tome pravovremeno obavijestio tužitelja i zahtijevao otklanjanje tog nedostatka, te da tužitelj nedostatak nije otklonio. Prvostupanjski sud je nadalje ocijenio da je tuženik sadržajno istaknuo prigovor sniženja naknade kao prigovor protiv izvođačeva prava na naknadu štete.

11.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke OK, dipl. ing., prvostupanjski sud je utvrdio glede spornih radova odvodnje oborinskih voda, da odvodnja prema sjeveroistočnoj strani predstavlja neadekvatno rješenje, a da je nedostatak u izvedbi vertikalnog oluka odvod u cvijetnjak koje se nalazi uz natkrivenu terasu, te da je na taj način, radi prihvata veće količine oborinskih voda s krovne plohe u neizolirani cvijetnjak, moguć prodor vode u stambeni objekt, stoga da to zahtjeva novo tehničko rješenje. Trošak sanacije prema utvrđenom stanju na dan očevida iznosi 3.131,40 kuna / 415,61 EUR, a sastoji se u izradi nove oborinske odvodnje s krovne plohe nadstrešnice na način da se izvede vertikala uz vanjski zid uz cvjetnjak, probije zid od opeke terase i kroz cvjetnjak postavi horizontalna cijev, revizija radi čišćenja cijevi, te probije otvor na južnom ogradnom zidu terase s vertikalnom cijevi do kote terena u suterenu.

11.2. Prvostupanjski sud je stoga ocijenio da je tužitelj izveo radove u količini i visini sukladno dogovoru stranaka, osim u odnosu na radove odvodnje oborinskih voda, koji su izvedeni s nedostatkom, u kojem dijelu je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen način i njihov trošak otklanjanja u iznosu od 415,61 EUR, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženom računu, pa je primjenom odredaba čl. 590. i 606. ZOO-a održao na snazi platni nalog za iznos od 6.959,70 EUR.

12. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži naknadu štete na ime izmakle koristi zbog zakašnjenja u izvođenju radova u iznosu od 3.318,07 EUR, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je postojalo kašnjenje u izvođenju radova, a sve kad bi i bilo utvrđeno da je došlo do zakašnjenja, tuženik nije dokazao visinu nastale štete. Stoga je primjenom odredaba čl. 219. i 221.a ZPP -a odbio protutužbeni zahtjev.

13. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje vezano za postojanje nedostataka i o pravovremenosti tuženikova obavještavanja o tim nedostacima tužitelja. Navedeno prije svega proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji je detaljno obrazložio nedostatke kod radova odvodnje oborinskih voda, opisao u čemu se oni sastoje, te naveo da bi trošak otklanjanja tih nedostataka iznosio 415,61 EUR. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka čiji nalaz je objektivan, logičan i izrađen u skladu s pravilima struke.

14. Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj izveo sve ugovorene radove, da je kod radova odvodnje oborinskih voda postojao nedostatak čiji trošak otklanjanja iznosi 415,61 EUR, to je prvostupanjski sud pravilno održao na snazi platni nalog za utuženi iznos koji je umanjio za iznos potreban za uklanjanje nedostataka u skladu s odredbom čl. 611. ZOO-a, odnosno pravilno je održao na snazi platni nalog za iznos od 6.959,70 EUR.

15. Što se tiče protutužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno primjenom pravila o teretu dokaza odbio protutužbeni zahtjev. Tuženik je zahtijevao isplatu iznosa od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR s osnove izmakle koristi tvrdeći da mu je zbog zakašnjenja u izvođenju radova nastala šteta jer nije mogao iznajmljivati predmetnu zgradu u svibnju i lipnju 2019. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao kašnjenje u izvođenju građevinskih radova predloženim i izvedenim dokazima (iskazom zastupnika po zakonu tuženika), a sve i da je dokazao da je na strani tužitelja došlo do kašnjenja s izvođenjem predmetnih radova, tuženik nije dokazao visinu izmakle koristi. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da, s obzirom na proturječne tvrdnje tuženika u tužbi i njegovom iskazu, nije moguće utvrditi visinu izmakle koristi, a ni dostavljenom dokumentacijom tuženik nije dokazao visinu izmakle koristi jer iz te dokumentacije nije moguće utvrditi na koje točno apartmane se odnosi ta dokumentacija kao i da su rezervacije gostiju otkazane upravo zbog izvođenja građevinskih radova. Posljedično svemu tome, pravilno je odbijen protutužbeni zahtjev usmjeren na isplatu zbog naknade štete.

16. Što se tiče tuženikovih žalbenih navoda vezano za trošak parničnog postupka, ovaj sud nalazi i te žalbene navode neosnovanim. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 5,6%, a što i prema stavu ovog suda predstavlja razmjerno neznatan uspjeh u sporu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-2484/2022 od 9. siječnja 2025.).

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu odluku u točkama I., III. i dijelu točke IV. izreke.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ružica Omazić