REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-432/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV, vlasnika trgovačkog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matteo Cattonar, odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdina 2/IV, protiv tuženika PROXIMA d.o.o., OIB 33788590689, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Poreču, Partizanska 13, radi utvrđenja, isplate i predaje u posjed po tužbi te isplate po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-594/2020-115 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-594/2020-115 od 14. studenog 2025. u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-594/2020-115 od 14. studenog 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Pazinu, 14. studenog 2025. donio je presudu poslovni broj P-594/2020-115 kojom je odlučeno kako slijedi:

„I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je ništetan ugovor o zakupu poslovnog prostora, sklopljen između tužitelja trgovačkog obrta „[obrt]“, vl. BV OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu zakupnika, i tuženika PROXIMA d.o.o. [adresa], OIB: 33788590689, u svojstvu zakupodavca, od 30. rujna 2019., solemniziran od javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, pod br. OV-5303/19, 23. listopada 2019., za poslovnu građevinu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u proizvodno poslovnoj zoni u Umagu, na adresi [adresa], a koji poslovni prostor u naravi predstavlja halu sa pratećim prostorima površine oko 1050 m2.“.

II. Nalaže se tuženiku PROXIMA d.o.o. [adresa], OIB: 33788590689, da tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačkog obrta „[obrt]“, vl. BV, [adresa], isplati iznos od 11.859,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 9.153,46 eura teče od 25. travnja 2020. do isplate, a na iznos od 2.706,22 eura od 26. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.103,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2020. pa do isplate, za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 9.153,46 eura teče od 25. ožujka 2020. do 25. travnja 2020., te za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 2.706,22 eura teče od 25. ožujka 2020. do 26. travnja 2020.

III. Odbija se prvi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je ništetan ugovor o zakupu poslovnog prostora, sklopljen između tužitelja trgovačkog obrta „[obrt]“, vl. BV OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu zakupnika, i tuženika PROXIMA d.o.o. [adresa], OIB: 33788590689, u svojstvu zakupodavca, od 30. rujna 2019.,solemniziran od javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, pod br. OV - 5303/19, 23. listopada 2019., za poslovnu građevinu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u proizvodno poslovnoj zoni u Umagu, na adresi [adresa], a koji poslovni prostor u naravi predstavlja halu sa pratećim prostorima površine oko 1050 m2.“.

IV. Odbija se drugi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 3.743,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 8 dana.

V. Odbija se treći eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku PROXIMA d.o.o. [adresa], OIB: 33788590689, da tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačkog obrta „[obrt]“, vl. BV, [adresa], preda u posjed sljedeće pokretne stvari:

– 26 komada okvira za paletni regal, težina 41,10 kg plave boje s praškastim premazom, okvir dimenzija 4000 x 1100 mm, SPECIFIKACIJA: 70 x 90 x DEBLJINA:

2,0 mm, za paletni regala duljine 2800 x dubine 1100 x visine 4800 mm;

– 50 komada nosača TIP P za paletni regal, težina 20,60 kg, plave boje s praškastim premazom, kućište nosača duljine 2800 mm, SPECIFIKACIJA: 50 x 140 x DEBLJINA: 1,5 mm, za paletni regal duljine 2800 x dubine 1100 x visine 4000 mm;

– 123 komada polica za paletni regal, težina 19,80 kg, plave boje s praškastim premazom, polica dimenzija 930 x 1000 mm, debljine 1,5 mm, za paletni regal duljine 2800 x dubine 1100 x visine 4000 mm;

– 17 komada okvira za skladišni regal, težina 10,20 kg, antracitno crne boje s praškastim premazom, okvir dimenzija 2000 x 600 mm, SPECIFIKACIJA: 40 x 80, debljina: 1,5 mm; za skladišni regal duljine 1920 x dubine 600 x visine 2000 mm, 5 redova;

– 120 komada nosača tip P za skladišni regal, težina 4 kg, antracitno crne boje s praškastim premazom, kućište nosača duljine 1920 mm, specifikacija 40 x 60 x3 P - 594/2020-115

debljina 1,5 mm za skladišni regal duljine 1920 x dubina 600 x visina 2000 mm, 5 redova

– 10 komada polica, težina 3,10 kg, antracitno crne boje s praškastim premazom, polica dimenzija 558 x 955 mm, debljine 0,7 mm, za skladišni regal duljine 1920 x dubine 600 x visine 2000 mm,

– 10 komada skladišnih kolica, težina 41,00 kg, veličine 1530 x 730 x 1000 mm, s kotačima 6 inča TPU, 2 fiksna, 2 okretna.

– 1000 komada držača cijene, težine 0.08 kg, veličine 1000 x 40 mm, u roku od 8 dana.“.

Rješenjem je u točki I. izreke utvrđeno da je tuženik povukao protutužbu u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 13.272,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2020. pa do isplate.

U točki II. izreke odbačena je protutužba koja glasi:

„Nalaže se ŽV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačkog obrta „[obrt]“, [adresa], da društvu PROXIMA d.o.o., [adresa], OIB 33788590689, isplati iznos od 5.627,20 € (slovima: pet tisuća šesto dvadeset sedam eura i dvadeset centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos a koje teku od dana 01.10.2020. godine pa do isplate i to po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od petnaest dana.“

U točki III. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. U obrazloženju presude sud navodi da je utvrđeno kako ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 30. rujna 2019., solemniziran od javnog bilježnika Snježane Nazarević pod brojem Ov-5303/2019 nije ništetan jer je, suprotno tužiteljevim navodima, sklopljen u propisanom obliku. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj ugovor raskinuo izjavom od 25. ožujka 2020., jer tuženik, kao zakupodavac nije ispunio svoju obvezu predaje predmeta ugovora u posjed tužitelju. Zbog navedenog, primjenom odredbe članka 7. i 10. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora osnovanim je ocijenjen tužiteljev zahtjev za naknadom štete visini troškova izvedenih građevinskih i električarskih radova. Zahtjev tužitelja odbijen je u dijelu kojim traži isplatu poreza na dodanu vrijednost na izvedene radove i u dijelu zatraženih zateznih kamata. Podredno postavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora odbijen je jer je istovjetan glavnom zahtjevu. Zahtjev za isplatu iznosa od 3.743,11 eur sud je odbio kao neosnovan, jer se radi o iznosu koji je obuhvaćen postavljenim glavnim zahtjevom. Treći eventualno postavljeni zahtjev odbijen je jer tužitelj nije dokazao da su predmeti za koje traži predaju u posjed, u posjedu tuženika.

3. Odluku iz točke I. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, budući da se tužitelj nije protivio povlačenju protutužbe.

4. Odluku iz točke II. izreke sud obrazlaže navodom da je tuženik, kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja iz ugovora o zakupu, primio dvije bjanko zadužnice na iznos od po 13.272,28 eur / 100.000,00 kn. Kako među strankama nije bilo sporno da tuženik raspolaže ovršnim ispravama i da je već pokrenuo postupak prisilne napate iznosa u pogledu kojeg je postavio zahtjev iz protutužbe te da je provedbom postupka prisilne naplate do zaključenja glavne rasprave naplatio iznos od 13.272,28 eur, sud je ocijenio da on nema pravni interes za vođenje postupka niti radi naplate iznosa od 5.627,20 eur.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, u točki II. izreke kojom mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 11.859,68 eur sa zateznim kamatama i protiv rješenja u točki II. izreke, sve zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. U žalbi navodi da je sud povrijedio odredbe postupka jer u sudskom zapisniku navodi da se čita dokumentacija u spisu, a ne navodi koji dokazi su izvedeni, nije primijenjena odredba članka 292. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, nisu izvedeni nikakvi dokazi čime je postupio protivno odredbi članka 297. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Ovim propustima smatra da je počinjena i povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, zatim, da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, da nije znao koje dokaze sud smatra potrebnim izvesti radi utvrđenja činjenica.

7. Nadalje, navodi da se protivio prijedlogu tužitelja da sud izvrši uvid u spis poslovni broj Povrv-48/2023, da se radi o dokaznom prijedlogu podnesenom nakon zaključenja prethodnog postupka a da sud nije naveo razloge zbog kojih je unatoč tome izveo taj dokaz.

8. S obzirom na to da je obveza u računima iskazana u kunama, a u izreci presude u eurima, prema ocjeni tuženika u presudi nisu navedeni razlozi o protuvrijednosti tih iznosa.

9. Smatra da sud nije ocijenio iskaze parničnih stranaka niti iskaze saslušanih svjedoka zbog čega je onemogućeno temeljito raspravljanje i pravilno ocjenjivanje predmeta spora. U ovom nalazi povredu iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i 330. Zakona o parničnom postupku te navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se zbog nedostataka ne može ispitati.

10. Zaključno, smatra da je sud pogrešno ocijenio da je tuženik kriv za raskid ugovora, ukazuje da je predmet ugovora zakup hale u viđenom stanju, navodi da on nije preuzeo obvezu izvođenja radova te da prema odredbama ugovora tužitelj nema pravo na povrat uloženih sredstava.

11. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe.

12. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

13. Žalba nije osnovana.

14. Presuda i rješenje ispitani su u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

15. U dijelu koji tuženik pobija žalbom predmet spora po tužbi je naknada štete koja je tužitelju nastala zbog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora, sklopljenog 30. rujna 2019.

16. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj raskinuo ugovor i na tužiteljevu tvrdnju da je ugovor raskinuo jer mu tuženik nije predao u posjed predmetni poslovni prostor, sud je pravilno ocijenio da su za odluku o naknadi štete zbog raskida ugovora o zakupu mjerodavne odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/20, 64/20 i 112/08; dalje: ZZKPP), kojim je u članku 7. propisano da je zakupodavac dužan predati zakupniku poslovni prostor u roku određenom u ugovoru, a ako zakupodavac tu obvezu ne ispuni, zakupoprimac svoje pravo može ostvariti tužbom ili raskinuti ugovor, u kojem slučaju ima pravo na naknadu štete.

17. Sud u obrazloženju odluke navodi da je utvrđeno kako je tuženik preuzeo obvezu rekonstrukcije poda u poslovnom prostoru koji je predmet zakupa, da se obvezao radove izvesti do 1. ožujka 2020. kada je ugovoreno da ugovor o zakupu stupa na snagu i kada je tužitelju trebao predati prostor u posjed, da radovi nisu dovršen u roku niti na dan 22. ožujka 2020. kada je tuženik dopisom tužitelja obavijestio da bi mu 31. ožujka 2020. predao ključeve. Zbog navedenog, sud je ocijenio da je tužitelj osnovano raskinuo ugovor.

18. Tuženik u bitnom iznosi navode o počinjenim povredama iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a vezanim u postupak izvođenja i ocjene dokaza, sastavljanja zapisnika i rukovođenja glavnom raspravom.

19. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane odluke ovaj sud ne nalazi propust u primjeni ili pogrešnu primjenu odredbi postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi.

20. Tako suprotno navodima žalbe u konstataciji suda da se čita dokumentacija na glavnoj raspravi nema povreda odredbi postupka. Sud na glavnoj raspravi izvodi dokaze sukladno odredbi članka 297. stavka 2. ZPP -a, sadržaj isprava priloženih u svrhu dokazivanja činjeničnih navoda sud utvrđuje čitanjem. Tuženik u žalbi ne navodi da mu isprave koje je tužitelj priložio spisu nisu dostavljene, iz čega proizlazi da je bio upoznat s njihovim sadržajem i da neosnovano ukazuje na počinjenu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

21. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U obrazloženju pobijane odluke jasno su i detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih je sud odlučio izvesti dokaze koje je izveo kao i zbog kojih je odbio dokazne prijedloge (tužitelja) koje je ocijenio nepotrebnim radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tuženik u žalbi niti ne navodi da je radi utvrđenja neke od njegovih prigovornih tvrdnji ili činjenica na kojima temelji zahtjev iz protutužbe predložio izvesti dokaz, a da je sud taj prijedlog odbio ili da o njemu nije odlučio.

22. U točki 10. obrazloženja pobijane presude sud je naveo razloge zbog kojih je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis tog suda poslovni broj Povrv-48/2023, u kojem je predmet spora zahtjev društva Dorijan d.o.o. protiv tuženika radi naplate naknade za radove rekonstrukcije poda u predmetnom poslovnom prostoru. Kako je utvrđeno da je taj postupak pokrenut nakon zaključenja prethodnog postupka pravilan je zaključak suda da tužitelj taj dokazni prijedlog nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka i pravilno primijenjena odredba članka 299. stavka 2. ZPP-a.

23. Iako sud izrijekom to ne navodi, iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je utvrđujući novčanu protuvrijednost zahtjeva iz tužbe, koji je postavljen u kunama, utvrdio primjenom odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) i to odredbe članka 3. stavka 1. točke 11., prema kojoj je fiksni tečaj konverzije neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU -a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i odredbe Uredbe Vijeća EU o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, kojom je utvrđen tečaj konverzije u iznosu od 7,53450 kuna za 1 euro.

24. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da tuženik, osim što neosnovano ukazuje na nedostatke obrazloženja presude i povredu odredbe članka 338. ZPP -a, smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se presuda ne može ispitati, što predstavlja žalbeni razlog bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ovaj žalbeni razlog prema ocjeni ovog suda nije osnovan, presuda je jasno obrazložena, zaključci suda o odlučnim činjenicama nisu u proturječju s izvedenim dokazima i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

25. Konačno, iz izvedenih dokaza proizlazi da je sud pravilno utvrdio da su stranke ugovorile da će tuženik izvesti radove rekonstrukcije poda u poslovnom prostoru koji je predmet ugovora o zakupu do stupanja na snagu ugovora 1. ožujka 2020. Iako je u ugovoru navedeno da je predmet zakupa hala u viđenom stanju, prema sadržaju dopisa tuženika upućenog tužitelju od 8. siječnja 2020. kojim tuženik od tužitelja zahtijeva očitovanje o tome odgovara li mu opcija da se izravna postojeći pod i postavi debeli sloj epoxy smole, kao i iz utvrđene činjenice da je tuženik s društvom Dorijan d.o.o., kao izvođačem, sklopio ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji poda, što je tuženik u parničnom postupku između tih stranaka učinio nespornim, ovakav zaključak suda temelj se na pravilno i potpuno utvrđenim činjenicama.

26. Kako tuženik u žalbi ne osporava utvrđenu činjenicu da radovi nisu izvedeni i da poslovni prostor u ugovorenom roku nije predan tužitelju, niti osporava utvrđenja suda vezana uz nastalu štetu i njenu visinu, odluku suda o zahtjevu tužitelja trebalo je potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

27. U odnosu na zahtjev iz protutužbe, koji je pobijanom točkom II. izreke rješenja sud odbacio jer je utvrdio da tuženik u odnosu na taj dio zahtjeva raspolaže ovršnom ispravom koju je podnio na naplatu, tuženik u žalbi ne iznosi određene žalbene navode. Ispitujući taj dio odluke u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđene povrede postupka iz odredbe članka 365. ZPP-a niti pogrešna primjena materijalnog prava. Slijedom navedeno, i u tom dijelu pobijanu odluku je trebalo potvrditi primjeno odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a.

28. Ukazuje se sudu da je nakon točke II. izreke presude u narednim točkama, protiv kojih nije podnesena žalba, pogrešno naznačen broj točaka izreke, a koju očitu pogrešku sud može u svako doba ispraviti (članak 342. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas