REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-793/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Eror, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-73/2025-2 od 22. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr- 52/2025-4 od 11. srpnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:

„Na kome je teret dokazivanja razloga korištenja slobodnih dana radnika (djelatne vojne osobe) ako točan razlog nije izrijekom naveden u evidencijama radnog vremena koje vodi poslodavac?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-73/2025-2 od 22. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-52/2025-4 od 11. srpnja 2025., i kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Na kome je teret dokazivanja činjenice za što je točno djelatna vojna osoba- radnik koristila i da li je uopće koristila slobodne dane, ukoliko poslodavac u evidencijama radnog vremena ne navodi točno iz kojega razloga su radniku – djelatnoj vojnoj osobi odobreni slobodni dani, odnosno za što ih je točno koristio ako se uzme u obzir čl. 135. st.4. Zakona o radu?

2. Može li radnik – djelatna vojna osoba osporavati vjerodostojnost evidencija radnoga vremena svojim iskazom i iskazom svjedoka (dakle, personalnim dokazima) sukladno čl. 230. st.3. Zakona o parničnom postupku?

3. Na kome je teret dokazivanja činjenice da je radnik- djelatna vojna osoba koristio slobodne dane točno za ostvarene prekovremene sate na teretnu, a ne iz nekog drugog razloga, ako navedeno nije utvrđeno u evidencijama radnoga vremena, a tužitelj tijekom postupka osporava predmetne navode tuženika, sve sukladno čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku?

4. Mora li poslodavac u evidenciji radnog vremena za radnika navesti za što radnik točno koristi slobodne dane ukoliko je moguće da ih koristi iz različitih osnova, a sve sukladno čl. 5. Zakona o radu?

5. Predstavlja li sporno pitanje između parničnih stranaka, za što su točno i da li su uopće korišteni slobodni dani s obzirom da se iz evidencije radnoga vremena ne može utvrditi iz kojega razloga je radnik – djelatna vojna osoba koristio slobodne dane, spor u vezi s radnim vremenom iz čl. 135. st.4. Zakona o radu?“.

1.3. Obrazlažući razloge prijedloga za podnošenje revizije, tužitelj ukazuje na različitu odluku drugog drugostupanjskog suda (presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-63/2023-2 od 15. travnja 2025.).

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe zaposlene u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, kao nadnarednik u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan, Inženjerijska pukovnija, Satnija riječnih brodova, Ophodni brod, za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad ostvaren u svibnju 2014.

4. S obzirom na to da je presuda drugostupanjskog suda u vezi postavljenog procesnopravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja zasnovana na pravnom shvaćanju koje je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odluci drugog drugostupanjskog suda (navedenoj u prijedlogu) ocijenjeno je da postoje razlozi za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), pa je na temelju te odredbe riješeno kao u izreci.

5. U odnosu na preostala pitanja, a koja su u bitnom vezana uz okolnosti ovog konkretnog slučaja te stoga nisu važna i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, smatra se da je prijedlog povučen.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić