REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3890/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE d.o.o., Osijek, Trg slobode 6, OIB: 99890141196, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, Stjepana Radića 10, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, Osijek, I. Gundulića 5B, radi isplate iznosa od 1.292,14 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-50/2025-8 od 23. lipnja 2025., 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-50/2025-8 od 23. lipnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.162,92 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od petnaest dana (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatom iznosa od 129,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 363,72 EUR u roku od petnaest dana (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud presudio kao u točki I. izreke temeljem odredaba iz čl. 921. i čl. 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) jer je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu osigurnine po osnovi popravka štete na vozilu nastupom osiguranog slučaja, a neosnovanim tuženikov prigovor da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu osigurnine jer nije predmetnu prometnu nesreću prijavio najbližoj policijskoj postaji odnosno nakon nastanka osiguranog slučaja nije ispunio dužnost propisanu odredbom čl. H II. t. 7.7. Uvjeta kasko osiguranja tuženika.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom ju pobija u točkama I. i III. njezine izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je propustom osiguranika da prometnu nesreću prijavi najbližoj policijskoj postaji, onemogućen u cijelosti prijelaz osiguranikovih prava na tuženika radi regresa. Kako o tome nema razloga u prvostupanjskoj presudi, smatra da se ona ne može ispitati pa da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da tužitelj nije nakon nastanka osiguranog slučaja ispunio svoje dužnosti kao osiguranik u smislu odredbe iz točke H II. uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, ističe da se ima pravo pozvati na ugovorno oslobođenje od izvršenja činidbe plaćanja osigurnine temeljem točke K.2. Uvjeta osiguranja jer je krivnjom osiguranika u potpunosti ili djelomično onemogućen prijelaz osiguranikovih prava prema osobi koja je odgovorna za štetu. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika kad je utvrdio da su ništave odredbe Uvjeta tuženika. Ističe da se ovdje radi o dobrovoljnom osiguranju pa da odredba kojom je ugovoreno da se u slučaju povrede dužnosti tuženik ima pravo pozvati na ugovorno oslobođenje izvršenja činidbe, ne predstavlja nevaljanu odredbu jer je tužitelj upoznat s navedenom odredbom te je takvo ugovaranje u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 10. ZOO-a. Osim toga, ističe da se navedena odredba uvjeta ne može smatrati niti osobito otegotnom za drugu ugovornu stranu pa da se ne bi mogla primijeniti. Konačno, poziva se na primjenu odredbe iz čl. 950. st. 1. i 4. ZOO -a. U odnosu na odluku o troškovima, smatra da je nezakonita jer je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu glavne stvari. Predlaže ukinuti pobijanu presudu, a podredno, preinačiti ju i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene troškove. Podnosi zahtjev za naknadu troškova povodom žalbe u iznosu od 340,43 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.
7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju povredu se poziva žalitelj jer je prvostupanjski sud dao sve razloge o odlučnim činjenicama.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od tuženika kao osiguratelja u iznosu od 1.292,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U ovom drugostupanjskom postupku sporno je da li je tuženik dužan naknaditi tužiteljevu štetu ili je tužitelj izgubio pravo iz kasko osiguranja.
9. Žalitelj se poziva na odredbu čl. H.2. t. 7.7. svojih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila prema kojoj odredbi osiguranik gubi prava iz osiguranja ako neposredno nakon prometne nezgode istu nije prijavio najbližoj policijskoj postaji.
10. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju materijalnu štetu koju je pretrpio 26. kolovoza 2024. godine kada je na njegovom automobilu nastala šteta, jer se dogodio osigurani slučaj te otklanja primjenu odredbe čl. H.2. t. 7.7. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cijeneći da se radi o ništavoj odredbi o gubitku prava iz osiguranja.
11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, jer se dogodio osigurani slučaj te je tuženik dužan tužitelju temeljem odredbe iz čl. 921. ZOO -a isplatiti osigurninu.
12. Također je prvostupanjski sud pravilno, a pozivom na odredbu iz čl. 942. ZOO-a otklonio primjenu odredbe čl. H.2. t. 7.7. tuženikovih Uvjeta kasko osiguranja te stoga žalitelj neosnovano prigovara pogrešnoj primijeni materijalnog prava glede odluke o glavnoj stvari.
12.1. Naime, odredbom iz čl. 942. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Stoga je u tom smislu ništetna i odredba kojom je propisano da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako nakon prometne nezgode nije prijavio prometnu nesreću najbližoj policijskoj postaji. Zbog toga, iako tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje predviđaju oslobođenje tuženika potpuno ili djelomično od činidbe u slučaju povrede dužnosti osiguranika predviđenih tih Uvjetima, na temelju navedene odredbe iz čl. 942. ZOO -a tužitelj nije mogao izgubiti prava iz osiguranja. U slučaju da tuženiku nastane šteta zbog, kako to on tvrdi, krivnje osiguranika kojom je u potpunosti ili djelomično onemogućen prijelaz osiguranikovih prava prema osobi koja je odgovorna za štetu, tu će štetu tužitelj moći potraživati od tuženika prema općim pretpostavkama naknade štete u zasebnom postupku.
13. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako po visini (čl. 155. ZPP-a).
14. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
