REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-706/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja LADESTA d.o.o., OIB 78319839863, Uble, Uvala Pasadur, Lastovo, kojeg zastupa punomoćnik Ante Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika

EXPORNO-IMPORTNA BANKA SLOVENSKEY REPUBLIKY, OIB 05149030943, Bratislava, Grosslingova 1, Republika Slovačka, 2. tuženika TATRA BANKA a.s. OIB 66514029433, Bratislava, Hodzovo Namestie 3, Republika Slovačka, kojeg zastupa punomoćnik Luka Rimac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac Odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, i 3. tuženika Korlea Invest A.S., OIB 08507027895, Košice, Jasensko 25, Republika Slovačka, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o. u Varaždinu, radi utvrđenja i brisanja zaloga, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2024-10 od 30. srpnja 2025. dopunjeno rješenjem istog poslovnog broja od 1. travnja 2026., 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2024-10 od 30. srpnja 2025. i rješava:

1. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,31 EUR.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Tatra banka a.s. trošak parničnog postupka u iznosu od 337,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku od petnaest dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 24.662,21 EUR.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Korlea Invest a.s. trošak parničnog postupka u iznosu od 248,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku od petnaest dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 24.751,25 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovni broj P-62/2024-10 od 30. srpnja 2025., dopunjeno rješenjem od 1. travnja 2026., Trgovački sud u Dubrovniku utvrdio je vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.350.000,00 EUR (točka I. izreke), naložio je tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 EUR (točka II. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi trećetuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 EUR (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odluku o vrijednosti predmeta spora i naknadi parničnih troškova, odlučio primjenom odredbi čl. 40. st. 3., čl. 158. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupa, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači ili ukine. U žalbi je, u bitnom, naveo da prvostupanjski sud rješenjem od 2. srpnja 2024. utvrdio povlačenje predmetne tužbe, da je to rješenje postalo pravomoćno 21. kolovoza 2024. te da nakon pravomoćnosti navedenog rješenja sud nije mogao utvrđivati vrijednost predmeta spora primjenom čl. 40. st. 3. ZPP -a. Smatra da kako je u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini te da je prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora irelevantan iznos naznačen u tom sporazumu. Ukazao je da sud u odnosu na izdavanje brisovnog očitovanja nije utvrđivao vrijednost predmeta spora i da je taj dio tužbenog zahtjeva postavljen isključivo u odnosu na prvotuženika, no ne i protiv tuženika kojima je pobijanim rješenjem odmjerio parnične troškove. Smatra da je sud u odluci o povlačenju tužbe trebao odlučiti i troškovima parničnog postupka, a kako je sud vrijednost predmeta spora pogrešno utvrdio da je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana, no ne iz razloga koje se u njoj navode.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je ustao tužbom na utvrđenje da je bez pravnog učinka Ugovor o hipoteci sklopljen između tužitelja i tuženika Ladesta d.o.o. i tuženika Tatra Banka a.s. i na utvrđenje da su prestala sva zemljišnoknjižna prava upisana u korist tuženika Exportno-importna banka Slovenskey Republiky upisana na predmetnim nekretninama te da se nalaže brisanje upisa založnog prava pod poslovnim brojem Z-1168/2008 od 2. listopada 2008.

8. Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. No, toj vrijednosti predmeta spora prigovorio je drugotuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, u odgovoru na tužbu.

9. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

10. Međutim, ako je tužitelj u slučaju iz st. 2. čl. 40. ZPP-a vrijednost predmeta spora naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud je ovlašten, ne samo po prigovoru tuženika, već i po službenoj dužnosti, brzo i na prikladan način, provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP-a).

11. Prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je utvrdio vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir vrijednost hipoteke od 5.100.00,00 EUR i iznos od 1.250.00,00 EUR iz ugovora o ustupu tražbine jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na tu novčanu svotu (čl. 40. st. 1. ZPP -a) već na utvrđenje ništavim ugovora i brisanje založnog prava.

12. Prema tome, kada se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote onda se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost glavnog zahtjeva (čl. 35. st. 1. ZPP-a).

13. Stoga, ovdje kao vrijednost predmeta spora treba uzeti onu vrijednost koju je naznačio tužitelj, a to je 1.327,31 EUR.

14. Kada se ima u vidu spomenuta vrijednost predmeta spora onda tuženiku Tatra banka a.s. pripada naknada parničnog troška kako je to taj tuženik zatražio u podnesku od 25. ožujka 2024. (o kojem zahtjevu prvostupanjski sud u cijelosti nije odlučio), za sastav odgovora na tužba u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastav podneska kojim pristaje na povlačenje tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), sve uvećano za PDV po 25% prema Tbr. 42. Tarife što ukupno iznosi 311,25 EUR.

15. Navedenom iznosu treba dodati i trošak na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu 26,54 EUR prema Tar.br. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) tako da ukupan trošak koji treba dosuditi tom tuženiku iznosi 337,79 EUR, stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je parnični trošak tom tuženiku odmjerio u većem iznosu.

16. Tuženiku Korlea Invest a.s. pripada naknada parničnog troška, kako je to taj tuženik zatražio u podnesku od 10. svibnja 2024., za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, uvećano za PDV od 25% prema Tbr. 42. Tarife što ukupno iznosi 248,75 EUR, pa je iznos preko navedenog trebalo odbiti kao neosnovan.

17. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP -a prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Sudac

Ružica Omazić