REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2209/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MONTAŽNE KUĆE DLB d.o.o., Korenica, Mihaljevac 26, OIB:07312289144, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika INTERKAST d.o.o., Pribislavec, Ulica braće Radića 62, OIB:4634005916, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 739/2025-4 od 12. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-142/2022-35 od 16. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto i peto pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-739/2025-4 od 12. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-142/2022-35 od 16. prosinca 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li vjerovnik koristiti bjanko zadužnicu izdanu kao sredstvo osiguranja konkretne tražbine radi naplate druge tražbine koja proizlazi iz kasnijeg i različitog pravnog odnosa između istih stranaka ako takvo proširenje svrhe zadužnice nije izričito ugovoreno?
2. Predstavlja li pogrešnu primjenu materijalnog prava zaključak suda da bjanko zadužnica osigurava cjelokupan poslovni odnos stranaka ako takav sporazum nije ugovoren niti proizlazi iz sadržaja pravnog posla u kojem je izdana?
3. Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka situacija u kojoj sud odbacuje nalaz i mišljenje sudskog vještaka o stručnim pitanjima o kojem sud nema potrebno znanje, bez davanja uvjerljivih razloga za takvo odstupanje?
4. Predstavlja li povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava situacija u kojoj sud u obrazloženju presude ne daje jasne razloge o odlučnim činjenicama te iznosi međusobno proturječne zaključke o istoj pravnoj činjenici?
5. Predstavlja li povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije situacija u kojoj drugostupanjski sud ne odgovori na odlučan žalbeni navod koji se odnosi na kontradiktorno procesno postupanje protivne stranke, osobito kada ista stranka u drugom postupku potražuje naplatu tražbine za koju u ovom postupku tvrdi da je već naplaćena?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
7. Revizijski sud je ocijenio da četvrto i peto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora, obzirom predmetna pitanja polaze od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.
8. Naime, naznačujući pitanja, kojima sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tužitelj polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena obzirom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
10. Pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Budući da u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da četvrto i peto postavljeno pitanje nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
14. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
