REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2194/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Božić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2375/2024-2 od 10. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1728/2017-35 od 19. siječnja 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2375/2024-2 od 10. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1728/2017-35 od 19. siječnja 2024. zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja glase:
„1. Može li se presuda temeljiti isključivo na kontradiktornim iskazima tužitelja i svjedoka?
2. Predstavlja li neodredivost buduće tražbine bitan sastojak nekog sporazuma, odnosno može li takav sporazum biti valjan u smislu odredbe članka 270. Zakona o obveznim odnosima?
3. Odgovara li obrtnik, kao fizička osoba, cijelom svojom imovinom u smislu članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, odnosno postoji li promašena pasivna legitimacija ako se u tom slučaju utuži obrtnik kao fizička osoba, a ne obrtnik kao nositelj obrta?
4. Može li se dug prebiti sa zastarjelom tražbinom?“.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP- a ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelj polazi od suprotnih utvrđenje od onoga iz samoga postupka navodeći da se „presuda temeljiti isključivo na kontradiktornim iskazima tužitelja i svjedoka“. Međutim, presuda se temelji na rezultatu cjelokupnog dokaznog postupka koji uključuje kako personalne dokaze, tako i isprave priložene spisu. Zbog toga se ne radi o važnom pitanju.
3.2. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 2180/02-3 od 17. svibnja 2005., na koju se podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije poziva, donesena je u činjeničnim i pravnim okolnostima koja nisu usporediva s onima u ovom predmetu.
4.1. Odgovor na drugo pitanje nije važan budući da odgovor na to pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu. Naime, drugim postavljenim pitanjem tuženik polazi od drugačijeg utvrđenja od onoga iz samoga postupka. Tuženik polazi od utvrđenja da je neodrediva činidba sadržana u Sporazumu sklopljenim između parničnih stranaka od 3. svibnja 2012., dok su nižestupanjski sudovi utvrdili da je činidba odrediva i to „...jer se radilo o troškovima postupka P-2133/2010, a okončanje kojeg je slijedilo nakon sklapanja Sporazuma. Nadalje, stranke su člankom II Sporazuma potvrdile da se u tom postupku radilo o potraživanju ovdje tuženika prema GĐ (tuženiku u tom postupku). Konačno, stranke su utvrdile i da postupak P -2133/2010 iziskuje troškove u smislu pristojbi, troškova vještačenja, odvjetničkih troškova, koje sve troškove se potpisom Sporazuma obvezuje snositi ovdje tuženik, a nakon dovršenja postupka, u slučaju da se spor dobije, tužitelj se obvezuje poduzeti sve radnje radi prisilne naplate i nakon realizacije naplate obvezuje se odmah doznačiti primljeni novac ovdje tuženiku.“.
4.2. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-836/2012- 2 od 18. prosinca 2013., na koju se podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije poziva, donesena je u činjeničnim i pravnim okolnostima koja nisu usporediva s onima u ovom predmetu.
5.1. Također, niti odgovori na treće i četvrto pitanje nisu važni, jer oni nisu od utjecaja na odluku u sporu. Naime, tuženikov prigovor radi prebijanja (radi se o procesno - pravnom prigovoru radi prijeboja, a ne o građansko-pravnom prigovoru prijeboja) nižestupanjski sudovi su otklonili (utvrđenjem da ne postoji), i to zbog više razloga, a ne isključivo na temelju činjenice da se tražbina koju tuženik ističe u prijeboj odnosi na obrt. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi činjenično utvrđenje „.... ne postoji pasivna legitimacija (jer je u obvezi prema društvu Cetinja d.o.o. bio tužitelj, kao vlasnik obrta, a ne tužitelj kao osoba čija je imovina različita od imovine tog obrta), .... za tražbine koje tuženik ističe nastupila zastara, odnosno opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. .... priložene otpremnice tuženik tužitelju dostavio u periodu od 1. srpnja 2007. do 20. travnja 2010., dok je zahtjev u sudskom postupku istaknuo tek 30. ožujka 2018., odnosno nakon pet godina.“. Osim toga, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je vjerovnik potraživanja koje je tuženik istaknuo radi prebijanja trgovačko društvo Cetinja d.o.o., a ne tuženik kao fizička osoba.
5.2. Odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 2011/24-2 od 16. srpnja 2024. i Pž-1606/21-3 od 8. veljače 2023., na koje se podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije poziva, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima koja nisu usporediva s onima u ovom predmetu.
6. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
