REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1293/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL, [adresa] ([adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Viktoru Makovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, kojega zastupa punomoćnica Neda Janus, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o. Zagreb i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojega zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-690/2022-4 od 17. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 824/2021-44 od 19. svibnja 2022., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koje se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-690/2022-4 od 17. rujna 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Na kome je teret dokaza da je upravitelj ceste (ovdje tuženik) postupio u skladu s obvezama propisanim Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj: 75/2014), odnosno da je ophodnju ceste izvršio u skladu s odredbama istih pravilnika?
2. Može li činjenica da je duljina ophodarske dionice koju upravitelj ceste (ophodar) prevali veća od maksimalne duljine propisane Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj: 75/2014), biti od utjecaja na odgovornost upravitelja ceste za štetu nastalu na vozilu naletom na predmet na cesti kojom gospodari upravitelj ceste?
3. Je li upravitelj ceste, u smislu Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj: 75/2014) odgovoran za štetu na vozilu uslijed naleta na predmet na dijelu autoceste kojim isti gospodari, u slučaju kada do štetnog događaja dođe na dijelu autoceste na kojem ophodna nije vršena u skladu s istim pravilnikom zbog činjenice da je duljina ophodarske dionice bila veća od maksimalne duljine propisane odredbom čl. 9. istog pravilnika?“.
1.2. Smatra da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih postoje drugačije odluke (no ne navodi te odluke), a da prakse revizijskog suda nema.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio 4. kolovoza 2019. u prometnoj nezgodi koja se dogodila na autocesti A6 (Rijeka-Zagreb) na 5,8 km autoceste, vijaduktu Osojnik, dok je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i naletio na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, uslijed čega je došlo do oštećenja osobnog vozila tužitelja.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tužitelj smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, već zbog činjenice da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke baš u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, navedena pitanja ne mogu biti važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, tužitelj, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.
6. Zbog navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
7. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), te povrede prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 3. Ustava i čl. 1. Protokola 1. Konvencije) ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovo rili na sve odlučujuće navode tužitelja, a njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
