REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1269/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EB, vlasnice obrta "[obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3584/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-67/2025-5 od 26. lipnja 2025., na sjednici 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3584/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P -67/2025-5 od 26. lipnja 2025., postavljajući pet pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi:
„1. Kada sud primjenjuje teoriju adekvatne uzročnosti, prema kojoj se od više okolnosti povezanih s nastankom štete uzrokom smatra samo ona koja po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice, je li sud u parničnom postupku ovlašten kao relevantne uzroke štete utvrđivati i okolnosti koje stranke nisu isticale niti su bile predmet dokaznog postupka, ili je vezan samo okolnostima koje su stranke iznijele tijekom postupka?
Na kojoj parničnoj stranci je teret dokazivanja postojanja drugih okolnosti, odnosno činjenica koje su, neovisno o štetnoj radnji, mogle dovesti do nastanka štete?
Može li sud, pri primjeni teorije adekvatne uzročnosti, samostalno utvrđivati postojanje drugih okolnosti kao mogućih uzroka štete, ako tuženik tijekom postupka nije ukazivao na postojanje takvih okolnosti, već je samo osporio postojanje uzročno - posljedične veze između štetne radnje i štete?
Može li se smatrati da ne postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje tuženika i pada prihoda tužiteljice ako tuženika nije dokazao niti ukazao na bilo koju drugu okolnost koja bi mogla biti u vezi s nastankom predmetne štete?
2. Treba li sud prilikom utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze, primjenjujući teoriju adekvatne uzročnosti, isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za štetan uspjeh tipični?
3. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je prilikom utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze kod štete koja je mogla biti posljedica više uzroka, propustio raspraviti i ocijeniti sve okolnosti (sve uzroke) koje su dovele do nastanka štete kako bi pravilnom primjenom teorije adekvatne uzročnosti odabrao onaj uzrok koji je pravno odlučujući?
4. Kada stranka na pripremnom ročištu predloži izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja iznesenih činjenica odnosno dokazivanja točno određene okolnosti pa kasnije tijekom postupka specificira taj dokazni prijedlog na način da predloži vrstu vještaka u odnosu na iste činjenice da li se radi o novom dokaznom prijedlogu u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a?
Predstavlja li u smislu čl. 299. ZPP-a novi dokazni prijedlog okolnost da stranka, nakon što je na pripremnom ročištu predložila izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja određenih činjenica, tijekom postupka samo specificira taj prijedlog navođenjem vrste vještaka u odnosu na iste činjenice?
Da li je stranka koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem na određenu okolnost dužna već u tom trenutku predložiti osobu vještaka, odnosno precizno odrediti vrstu vještačenja ili je dostatno da predloži izvođenje tog dokaza radi utvrđenja određene činjenice?
5. Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka po čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a i povredu načela slobodne ocjene dokaza kada sud, bez zakonskog uporišta i bez odgovarajućeg obrazloženja, zahtijeva dokazivanje uzročne veze isključivo vještačenjem, iako se ta pravno relevantna činjenica može utvrditi i drugim dopuštenim dokaznim sredstvima te primjenom općih pravila logike i životnog iskustva?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i da praksa viših sudova o tom pitanju nije jedinstvena.
1.3. Tužiteljica je navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) – pravo na pravično suđenje i u njemu zajamčen pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. Prema ocjeni revizijskog suda u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). U odnosu na sva postavljena pitanja valja reći kako je tužbeni zahtjev odbijen jer tužiteljica u postupku nije dokazala uzročnu vezu između postupanja tuženika i štete za koju tvrdi da joj je nastupila. Stoga odgovori na postavljena pitanja ne mogu dovesti do drugačijeg ishoda u ovoj pravnoj stvari pa pitanja nisu važna za odluku u sporu. Također, postavljena pitanja su sama po sebi toliko specifična i vezana za konkretne i jedinstvene okolnosti konkretnog spora, da odgovori na njih ne mogu stvoriti načelno pravno shvaćanje, primjenjivo za buduće sporove slijedom čega pitanja nisu važna za jedinstvenu primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. U odnosu na odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu valja reći kako se te odluke ne odnose na istovrsne pravne situacije odnosno jasno ukazuju na specifičnosti i jedinstvene okolnosti svakog pojedinog predmeta prilikom utvrđivanja uzročno posljedične veze.
4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska odluka je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva slijedom čega se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje niti da bi bila dovedena u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužiteljica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koja tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
