REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4942/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Bilić, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-440/2025-2 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2373/2021-67 od 31. siječnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-440/2025-2 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2373/2021-67 od 31. siječnja 2025., postavljajući tri pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Nadalje, tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s tvrdnjom da mu je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prvo postavljenim pitanjem tužitelj problematizira mogućnost stjecanja prava vlasništva na dijelu nekretnine, sukladno odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), međutim odgovor na navedeno pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu jer, a kako to obrazlažu nižestupanjski sudovi, navedena se odredba ne primjenjuje u konkretnom sporu jer se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o građenju na tuđem zemljištu poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika. Drugo postavljenim pitanjem problematizira se mogućnost stjecanja prava vlasništva nadograđenoga stana, u okolnostima u kojima je prije početka gradnje postignut sporazum između suvlasnika nekretnine koja se nadograđuje, kojim se dopušta graditelju nadogradnja stana na postojećoj zgradi, a odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Konačno, treće postavljenim pitanjem kojim se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pri donošenju pobijane odluke, navodi se da odgovor na tako postavljeno pitanje kojim se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka također ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu su okolnosti koje su utjecale na zaključak nižestupanjskih sudova ocjenjivane prema činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Tako postavljenim pitanjima tužitelj ustvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a što nije smisao revizije po dopuštenju već je to ujednačavanje sudske prakse i zauzimanje načelnih shvaćanja koja bi bila primjenjiva ne samo u konkretnom nego i u svim drugim slučajevima temeljenim na istoj činjeničnoj pravnoj osnovi.
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pravna pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. riješeno kao u izreci pod točkom I.
6. Prema ocijeni ovoga suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Naime, ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima suprotne strane, iznosi činjenice, predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj ne bi imao pravo na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a riješeno je kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
