REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2316/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka Plus d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB 83938812619, kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, protiv tuženika Novi list d.d. Rijeka, Zvonimirova 20 a, OIB 44110106406, kojeg zastupa punomoćnica Ana Holjar, odvjetnica u Odvjetničkom uredu dr. sc. Ana Holjar u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1061/2021-4 od 27. kolovoza 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-215/2019-50 od 3. kolovoza 2021., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1061/2021-4 od 27. kolovoza 2024. kojom je preinačena presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-215/2019-50 od 3. kolovoza 2021. zbog pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li pretpostavka postupanja u dobroj vjeri nakladnika u smislu čl. 24 st. 4 al.3. Zakona o medijima ispunjena ako nakladnik nije upotrijebio dužnu pažnju i poduzeo sve mjere za provjeru točnosti te informacije?
2. Je li postupao nakladnik u dobroj vjeri ukoliko je bio upoznat s protivljenjem oštećenika informacijama, a nije provjerio točnost informacija?
3. Je li nakladnik narušio granice dobre vjere ako je prenosio neistinite informacije i pritom vrijeđao i omalovažavao tužitelja iznoseći netočne informacije o njegovom radu?
4. Može li razlog za oslobađanje nakladnika od odgovornosti za naknadu štete biti pozivanje na vrijednosti sud autora ukoliko je isti zasnovan na netočnim informacijama i je li činjenična tvrdnja vrijednosni sud autora?
5. Je li narušena ravnoteža ustavnih prava na poštovanje ugleda časti i dostojanstva i prava na slobodu mišljenja i izražavanja ako se izvješćuje na temelju netočnih informacija?“.
5.1. U odnosu na prvo, treće i četvrto pitanje odgovor daje izričita odredba čl. 21. st. 4. al. 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM) koja propisuje da dobra vjera može postojati i ako informacije nisu potpuno točne, ako je autor imao osnovan razlog vjerovati da su točne i poduzeo potrebne mjere s tim da se u pogledu vrijednosnog suda ne dokazuje njegova točnost, a činjenična tvrdnja mora biti točna ili provjerena.
5.2. U drugom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih činjeničnih pretpostavki da je nakladnik bio upoznat s protivljenjem oštećenika za objavom informacija, a nije provjerio točnost informacija. Naime, drugostupanjski sud svoj zaključak da nakladnik nije imao razloga sumnjati u točnost objavljenih informacija, utemeljuje na činjenici da se nakladnik, u vezi objavljenih informacija, oslanjao na službeni izvještaj koji je direktor Autotroleja ĆĆ, podnio na 12. sjednici Nadzornog odbora od 11. veljače 2019. Drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, navodi da se nakladnik oslobađa od odgovornosti, ne samo u situaciji ako je informacija kojom je šteta počinjena utemeljena na točnim činjenicama, već i ako su predmetne informaci je utemeljene na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, što je po ocjeni drugostupanjskog suda ostvareno u ovom postupku.
5.3. Vezano za peto pitanje, i naznačenu ravnotežu ustavnih prava na poštovanje ugleda časti i dostojanstva i prava na slobodu mišljenja i izražavanja, valja reći da je u odlukama Ustavnog suda, kao i ovog suda, izraženo pravno stajalište da se ta ravnoteža procjenjuje testom razmjernosti (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III- 1298/2012 od 6. prosinca 2016., U-III-2087/2021 i U-III-2488/2021 od 5. veljače 2026. dr.), a drugostupanjska odluka ne odstupa od tih shvaćanja kada obrazlaže „...Kraj takvog stanja stvari, dovođenjem u međusobnu vezu naprijed navedenih okolnosti, pretežnijim se ocjenjuje pravo tuženika na prenošenje informacija od javnog interesa i pravu javnosti da bude informirana, pa prednost treba dati pravnoj zaštiti tog prava u odnosu na pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo, slijedom čega je neodlučna tvrdnja tužitelja da mu je objavom spornog članka povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo, jer i po ishodu testa razmjernosti, tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu koju zahtijeva u ovom postupku.“.
5.4. Pozivanje na praksu viših sudova ne koincidira s okolnostima konkretnog slučaja.
6. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
