REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-121/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika (- dalje: tužitelja) EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika- protutužitelja (- dalje: tuženika) Elektromodul d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu, Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić i Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i u pravnoj stvari protutužbe, radi povrata stvari i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-254/24-3 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 132/22-27 od 16. travnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-254/24-3 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-132/22-27 od 16. travnja 2024. u kojem je postavio sljedeće pravno pitanje:

„Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 116. Zakona o radu kada je ocjenjivao zakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu, ako u obrazloženju presude uopće nije razmotrio niti uvažio sve okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć, iako je to kumulativni zakonski uvjet za valjanost izvanrednog otkaza? “

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja te predlaže odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio cijeneći da ponašanje tužitelja koji je dogovarao, posredovao i aktivno vodio poslove društva Elektromodul d.o.o. vezano za otkup nenaplaćenih potraživanja i istovremeno s poslovnim partnerom poslodavca dogovarao poslovnu suradnju vezano za otkupljena potraživanja za račun svoje tvrtke, bez znanja poslodavca, objektivno može dovesti (i dovelo je) do gubitka povjerenja u takvog radnika. Takvo ponašanje tužitelja po ocjeni tog suda je opravdano narušilo odnos povjerenja radnika i poslodavca i predstavlja osobito važnu činjenica koja poslodavcu daje opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a što se u odluci o otkazu ugovora o radu također navodi kao razlog otkaza. Stoga postavljeno pitanje, osim što je činjenično i vezano za okolnosti konkretnog slučaja, ne proizlazi iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka. Uz navedeno, valja reći i da je tužitelj, obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja, naveo da „sudovi u praksi različito postupaju prilikom ocjene zakonitosti izvanrednog otkaza – dio sudova se zaustavlja na utvrđenju povrede obveze radnika, dok drugi sudovi provode test razmjernosti uvažavajući interese obiju stranaka“, međutim nije određeno naznačio odnosno dostavio odluku revizijskog suda, niti nekog višeg suda iz kojih bi proizlazilo da sudska praksa u vezi postavljenih pitanja nije jedinstvena.

4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa